Republika Srpska
Javna zdravstvena ustanova
Institut za javno zdravstvo

Republic of Srpska, Public Health Institute

AKTUELNOSTI

Rizici koje nose kupališta

[17.06.2013.]

Većina iz grupe bolesti koje se prenose u kupalištima se dovodi u vezu sa velikom grupom plivača na manjoj površini.

Ovo posebno važi ukoliko je slab protok vode, te se na taj način koristi voda koja je zagađena i opterećena mikroorganizmima, uzročnicima bolesti, koji su u nju dospjeli iz žive ili nežive prirode ili preko samih kupača. Slatkovodne male slabije protočne površine (rukavci, potočići i sl.) isto tako mogu biti rizična mjesta za kupanje, pa se uopšte ne preporučje kupanje na takvim mjestima.

Slana voda morskih prostora ima najbolje dezinfekciono dejstvo na kupalištima, a na kupalištima sa plavom zastavicom kupači dobijaju pravovremenu informaciju da je more čisto i da je kupanje dozvoljeno i bezbijedno u tom dijelu mora.

Postoji određena nesigurnost u pogledu zdravstvene ispravnosti vode za kupanje i mora ukoliko se uz obalu u plićaku nalaze velike grupe kupača, a pogotovo one sa malom djecom koje mogu brzo dovesti do onečišćenja.

Uopšteno posmatrano kvaliteta bazenske vode zavisi od sanitarno-higijenskih uslova održavanja bazena i prostora oko njega, ali i o ponašanju kupača koji se moraju pridržavati određenih higijenskih pravila ili principa lične higijene.

Nadzor

Nad svim javnim kupalištima, morskim plažama, bazenima, nekim jezerima i rijekama sprovodi se stalni zdravstveni nadzor nad kvalitetom vode za kupanje. Cilj nadzora je prevencija pojave određenih zaraznih bolesti, a sprovode ga službe za higijenu sa mikrobiolozima i epidemiolozima instituta ili zavoda za javno zdravstvo.

Uzorkovanje vode sprovodi se tokom sezone kupanja od početka juna do početka septembra dva puta sedmično, a ispituju se fizičko-hemijski i mikrobiološki parametri koji su pokazatelji kvaliteta vode, te se na licu mjesta određuje temperatura vode, vazduha i koncentracija rezidualnog hlora. U javnim bazenima koristi se hlor za dezinfekciju vode, on uništava uzročnike i potencijalne mikrobiološke rizike svodi na najmanju mjeru, te tako štiti naše zdravlje.

Bolesti koje nastaju kupanjem u neadekvatnim kupalištima

Zarazne bolesti koje se mogu dobiti kupanjem u onečišćenoj vodi mogu biti različite i s različitim simptomima, zavisno od toga kojim putem je uzročnik ušao u organizam.

Uzročnici mogu u organizam ući preko usta, preko sluznica (oka, nosa, polih organa), oštećenja na koži i disajnim putevima. Preko usta ili gutanjem vode se prenose crijevne zarazne bolesti koje mogu biti uzrokovane različitim uzročnicima, poput “Shigella, E. Coli”, norovirusa, “Giardia” i “Cryptosporidiuma”. Zajednički simptom je proliv, povišena temperatura i bolovi u stomaku.

Kupanjem u stajaćima ili u neadekvatno održavanim bazenima, ljeti se najlakše možemo zaraziti virusima iz grupe enterovirusa. Enteroviroze su zajednički naziv za grupu bolesti uzrokovane enterovirusima, a obično se javljaju ljeti. Najčešći način prenosa enterovirusa s čovjeka na čovjeka je tzv. fekalno-oralni, ali je moguć i kapljični – kašljanjem i kihanjem. Izvor infekcije u ljetnim mjesecima može biti i zagađena bazenska voda. Uzročnici ulaze u organizam preko probavnog sistema gutanjem vode, preko sluznica ili udisanjem vodenog aerosola, tj. sitnih raspršenih kapljica. Kliničke manifestacije enterovirusnih infekcija su različite, a najčešće su evidentirane: febrilne bolesti s osipom, nespecifična febrilna stanja tzv. ljetna gripa, konjuktivitis, upala ždrijela praćena mučninom i povraćanjem, ljetni proljevi, serozni meningitis (upala mekih moždanih ovojnica) i niz drugih blažih ili težih bolesti koje većinom prolaze bez posljedica.

Preko tjelesnih sluznica mogu se dobiti neke tipično kupališne bolesti, kao što su virusna ili hlamidijska upala sluznice oka (tzv. konjuktivitis kupača) ili upala mokraćnih puteva. Kao posljedica zadržavanja vode u vanjskom slušnom kanalu ljeti nisu rijetke ni upale vanjskog slušnog kanala. Preko sitnih povreda na koži ili mikropovreda na koži i sluznici (ragada), ali i preko zdrave sluznice oka i usta uslijed gutanja vode može doći do razvoja leptospiroze, naročito nakon kupanja u barama i stajaćim vodama. Ranije su često djeca i mladi obolijevali od leptospiroze, kupajući se u stajaćim vodama i ribnjacima. Uzročnik ove bolesti ulazi u organizam kroz male ozljede na koži ili kroz spojnicu oka, sluznicu usta ili ždrijela.

Osim navedenih bolesti kupanjem na bazenima jedna od potencijalnih mogućnosti je i prenos kožnih bolesti, naročito gljivičnih kožnih bolesti. Gljivice imaju običaj da se zadržavaju na nečistim i vlažnim površinama neposredno oko bazena, na vašim ručnicima i kupaćim kostimima, podovima u svlačionicama i garderobama i prostorima za tuširanje. Najčešća gljivična kožna infekcija je tzv. atletsko stopalo – infekcija kože stopala između prstiju, koja se može proširiti na cijelo stopalo i nokte. Često se javlja kod sportista (otuda i naziv) koji su veći dio dana u zatvorenoj sportskoj obući u kojoj se noge pojačano znoje. Znojenje pogoduje nastanku infekcije, kao i vlažni i mokri podovi. Stoga se preporučuje oko bazena, u svlačionicama nositi adekvatnu obuću.

Stvaran rizik od pojave navedenih zaraznih bolesti u većini slučajeva je mali, posebno kod zdravih odraslih osoba i djece školskog uzrasta. Ipak, postoje neke rizične grupe kod kojih je rizik od pojave infekcije daleko veći u odnosu na zdrave osobe, a to su mala djeca do tri godine starosti, naročito dojenčad, trudnice, hronični bolesnici. Vrijeme boravka u bazenu treba ograničiti za malu djecu iz nekoliko razloga. Mala djeca nemaju razvijen imunološki sistem, pa je i sklonost obolijevanja daleko veća, a i način njihova kupanja pogoduje nastanku i razvoju infekcije (sjedenje u plićaku, zagrcavanje ili gutanje zagađene vode).

Mjere opreza

Kako bi se smanjio rizik nastanka zaraznih bolesti, kupači bi se trebali pridržavati nekoliko osnovnih pravila:

• ne ulazite u vodu ukoliko imate proliv
• izbjegavajte gutanje vode i kupanje punog stomaka
• izbjegavajte ronjenje i gledanje u vodi (osim u moru)
• ne zadržavajte se predugo u vodi, osobito mala djeca
• praktikujte dobru higijensku naviku i poštovanje kodeksa higijenskih principa: pranje ruku sa tekućom vodom i sapunom nakon toaleta i nakon mijenjanja dječjih pelena
• tuširajte se obavezno vodom prije i nakon kupanja u bazenu i drugim stajaćim vodama (osim u moru), a po povratku kući se ponovno okupajte toplom vodom i sapunom
• ne kupajte se u šorcu u kome ste bili cijeli dan, nego u kupaćim kostimima
• uvijek koristite toalet za obavljanje nužde
• krećite se izvan bazena obavezno u papučama
• maloj djeci mijenjajte pelene u sanitarnom čvoru ili prostoru za mijenjanje pelena, a ne u blizini bazena
• ne zaobilazite jarak sa hiperhlorisanom vodom – dezinfekcionu zonu oko bazena
• ne koristite vodu za piće i hranu koju ste cijeli dan držali na suncu i za koje postoji mogućnost da se pokvari.

Svjetski dan životne sredine, 05.06.2013.

[05.06.2013.]

Svjetski dan zaštite životne sredine se obilježava svake godine, 5. juna, u više od sto zemalja svijeta. Na ovaj dan, ustanovljen još 1972. godine, Ujedinjene Nacije skreću pažnju vlada država i najšire javnosti na goruća pitanja zaštite životne sredine i potrebu njihovog kontinuiranog rješavanja. To je dan u kojem se ljudi iz svih sfera života ujedinjuju, kako bi obezbijedili čistiju, zeleniju i svjetliju sredinu za sebe i za buduće generacije.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana životne sredine je: “MISLI – JEDI – ČUVAJ”. Ujedinjene nacije nastoje da svojim autoritetom i naporima podstaknu globalne, regionalne i nacionalne aktivnosti svih sektora društva, kako bi svi postali svjesni problema bacanja hrane i otpada koji se na taj način stvara, te učinili nešto za dobrobit životne sredine. Smanjenjem bacanja hrane štedi se novac, resursi, minimizira loš uticaj na životnu sredinu, a što je najvažnije teži se stvaranju uslova na našoj planeti u kojima će svaki čovjek imati dovoljno hrane. Svaki pojedinac na svoj način može doprinijeti smanjenju bacanja hrane, a time i očuvanju životne sredine.
Pripremila:
Služba za higijenu

Svjetski dan bez duvana, 31.05.2013.

[29.05.2013.]

Svake godine, 31. maja, Svjetska zdravstvena organizacija i njeni partneri obilježavaju Svjetski dan bez duvana, i tako ističu zdravstvene rizike koji su povezani s upotrebom duvana i zagovaraju efektivne politike za smanjenje potrošnje duvana.

Tema ovogodišnje kampanje je "Zabrana reklamiranja, promocije i sponzorstva duvana". Sveobuhvatna zabrana reklamiranja duvana, promocije i sponzorstva je potrebna prema Okvirnoj konvenciji o kontroli upotrebe duvana Svjetske zdravstvene organizacije (WHO-FCTC).

Duvanski proizvodi su proizvodi izrađeni u cijelosti ili djelomično od lišća duvana kao sirovine. Svi sadrže psihoaktivnu supstancu, nikotin. Postoji više od 4000 hemikalija u duvanu, od kojih se za najmanje 250 zna da su štetne, a za više od 50 se zna da uzrokuju rak. Upotreba duvana je jedan od glavnih faktora rizika za nastanak niza hroničnih bolesti, uključujući rak, bolesti pluća i kardiovaskularne bolesti. Uprkos tome, njegova upotreba je raširena u cijelom svijetu. Duvan ubije do polovine onih koji ga koriste. Duvan ubije gotovo šest miliona ljudi svake godine, od kojih su više od 600 000 nepušači koji umru usljed udisanja dima. Ipak, upotreba duvana je raširena u cijelom svijetu zbog niske cijene, agresivnog i široko rasprostranjenog marketinga, nedostatka svijesti o opasnostima njegove upotrebe i nedosljedne javne politike protiv njegove upotrebe.

Većina oštećenja zdravlja koja nastaju upotrebom duvana postanu vidljiva tek godinama ili čak decenijama nakon početka korištenja. Dakle, dok upotreba duvana raste na globalnom nivou, epidemija duvanskih bolesti i smrti tek treba da dosegne svoj vrhunac. Korisnici duvana zbog prerane smrti lišavaju svoju porodicu prihoda, povećavaju troškove zdravstvene zaštite i ometaju ekonomski razvoj društva. Snažna borba protiv reklamiranja duvana i grafička upozorenja na pakovanjima, posebno ona koja uključuju slike, mogu uticati na smanjenje broja djece koja počinju pušiti i povećati broj pušača koji će prekinuti sa upotrebom duvana.

Najbolja praksa za slikovna upozorenja, jeste uključivanje i upozorenja na lokalnom jeziku kao i to da pokrivaju u prosjeku najmanje polovinu prednje i zadnje strane pakovanja cigareta. Sveobuhvatna zabrana reklamiranja duvana, promocije i sponzorisanja može smanjiti upotrebu duvana u prosjeku za oko 7%, a neke zemlje su zabilježile i pad potrošnje duvana i do 16%. Porezi na duvan su najefikasniji način za smanjenje upotrebe duvana, naročito među mladima i siromašnima. Povećanje poreza na duvan koji povećava cijenu duvana za 10%, smanjuje potrošnju duvana za oko 4% u zemljama s visokim dohotkom i do 8% u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom.

Svaka osoba bi trebala imati mogućnost da udiše vazduh bez duvanskog dima.

Preuzeto sa:
http://www.who.int/tobacco/wntd/en/
http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs339/en/index.html

Pripremile:
Prof. dr Živana Gavrić,
Dr Dragana Grujić-Vujmilović

OBILjEŽAVANjE SVJETSKE SEDMICE IMUNIZACIJE, 22. – 27. APRIL 2013.

[22.04.2013.]

Imunizacija je jedna od najuspješnijih i najisplativijih javno zdravstvenih inicijativa. Svake godine imunizacijom se spriječi između 2 i 3 miliona smrtnih ishoda uzrokovanih difterijom, tetanusom, pertusisom (velikim kašljem) i morbilima – bolestima koje ugrožavaju život i koje uglavnom pogađaju djecu. Imunizacija je omogućila eradikaciju zaraznih bolesti kao sto su velike boginje.

Međutim, svako peto dijete u svijetu je i dalje nezaštićeno od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Više od 70% ove nezaštićene djece živi u deset zemalja: Afganistan, Čad, Kongo, Etiopija, Indija, Indonezija, Nigerija, Pakistan, Filipini i Južna Afrika. Nezaštićeno “peto dijete” je i najugroženije dijete, kojem nisu dostupni edukacija, zdravstvena zaštita i prava. “Peto dijete” treba vakcine ne samo zato što je nezaštićeno, već i zato što ima najmanju mogućnost da bude liječeno.

Značajne razlike u imunizaciji djece postoje između zemalja kao i unutar zemalja.

Morbili i dalje uzrokuju oko 430 smrtnih ishoda svaki dan, uglavnom u Africi i Aziji.

Polio (dječija paraliza) je i dalje endemska bolest u tri zemlje svijeta: Afganistan, Nigerija i Pakistan. Nekoliko drugih zemalja je zabilježilo epidemije polia posljednjih godina, a nastale su kao posljedica unosa virusa u zemlju iz inostranstva. Evropski region je oslobođen polia od 2002. godine ali je nedovoljna vakcinisanost omogućila pojavu epidemije 2010. godine i importovanje virusa u Kazakhstan, Rusku Federaciju, Tajikistan i Turkmenistan. Veliki napori javno zdravstvenih službi tih i okolnih država spriječili su daljnje širenje epidemije. Iako Bosna i Hercegovina ima status zemlje oslobođene od polio virusa, i dalje se nalazi pod visokim rizikom od unošenja polio virusa u zemlju. S tim u vezi, najznačnija mjera zaštite zdravlja stanovništva je održavanje visoke stope imunizacije protiv ovog oboljenja.

Oko 29% smrtnih ishoda koja se dese u svijetu, kod djece mlađe od pet godina, se mogu spriječiti vakcinacijom. Samo u toku 2011. godine, 1,5 miliona djece u svijetu je umrlo od vakcinabilno preventabilnih bolesti. Ove bolesti ne poznaju međudržavne granice, socijalni ili ekonomski status. Od prevencije njihovog širenja zavisi zdravlje sve djece, siromašne i bogate.

Imunizacija drastično povećava šansu djece da prežive. Da bi se u potpunosti iskoristila snaga imunizacije, obuhvat imunizacijom mora biti povećan. Takođe, nove vakcine protiv pneumonije i dijareje, dva vodeća uzroka smrtnosti djece ispod pet godina života, moraju biti uključene u obavezne kalendare vakcinacije u zemljama sa najvećim stopama vakcinabilno preventabilnih smrtnih ishoda.

Ne treba zanemariti ekonomski aspekt unapređenja i poboljšanja imunizacije. Kontrolisanje epidemije neke zarazne bolesti je značajno skuplje od prevencije nastanka ovih bolesti vakcinacijom. Cijena nevakcinisanja djece je ogromna, naročito za osiromašene i preopterećene zdravstvene sisteme. Nedavno provedene studije pokazuju da bi povećanje upotrebe trenutno dostupnih vakcina u 72 najsiromašnije zemlje svijeta, u zadnjih deset godina, spasilo 6,4 miliona života i uštedilo 6,2 milijarde USD za troškove liječenja kao i 145 milijardi USD nastalih usljed gubitka produktivnosti.

Većina evropskih zemalja postigla je visoku vakcinisanost, što je rezultiralo smanjenjem obolijevanja i smrtnosti od zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Međutim, smanjena incidencija dječijih zaraznih bolesti dovodi i do toga da se dobrobiti imunizacije lako stave u drugi plan ili zaborave, odnosno do smanjenja potrebe da se javnost redovno izvještava o dobrobitima i bezbijednosti imunizacije.

Evropska sedmica imunizacije se svake godine obilježava sa ciljem da se, podizanjem svijesti o važnosti imunizacije, utiče na poboljšanje obuhvata imunizacijom. Od ove godine, inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a je prepoznata širom svijeta. U periodu od 22. do 27. aprila obilježava se Svjetska sedmica imunizacije. U fokusu aktivnosti su djeca koja nisu obuhvaćena vakcinacijom (vulnerabilne i teško dostupne populacione grupe) kao i osobe oboljele od vakcinabilno preventabilnih bolesti.

Republika Srpska i Bosna i Hercegovina aktivno učestvuju u obilježavanju Svjetske sedmice imunizacije. Centralna manifestacija obilježavanja u Bosni i Hercegovini ove godine će biti održana 24. aprila 2013. u Banjoj Luci, u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske, sa početkom u 12 časova. Nosioci aktivnosti su Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, u saradnji sa UNICEF-om. Nakon centralne manifestacije, uslijediće serija zdravstveno-promotivnih aktivnosti, uključujući aktivnosti promocije imunizacije i vakcinaciju u lokalnoj zajednici (vulnerabilne grupe), aktivnosti saradnje sa medijima, edukaciju zdravstvenih profesionalaca te aktivnosti za unapređenje komunikacije u oblasti imunizacije.

Slogan „Spriječiti, zaštititi, vakcinisati“ promoviše osnovnu poruku Svjetske sedmice imunizacije da je vakcinacija svakog djeteta od vitalnog značaja kako bi se spriječio nastanak bolesti i zaštitio život.


Pripremila: dr Jela Aćimović, Služba za epidemiologiju, JZU Institut za javno zdravstvo

Svjetski dan zdravlja (07.04.2013.)

[05.04.2013.]

Svjetska zdravstvena organizacija svake godine obilježava dan svog osnivanja birajući temu koja predstavlja aktuelni javnozdravstveni prioritet u svijetu. Moto ovogodišnje globalne kampanje je “Kontrolišite svoj krvni pritisak/Smanjite rizik od srčanog i moždanog udara”. Ovogodišnja kampanja Svjetske zdravstvene organizacije, koja ima za cilj da podstakne ljude da izmjere svoj krvni pritisak, je odgovor na Političku deklaraciju o masovnim nezaraznim bolestima, koja je usvojena u septembru 2011. godine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Masovne nezarazne bolesti su poznate još kao hronične ili bolesti životnog stila, a glavne među njima su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, maligni tumori i hronične respiratorne bolesti. To je drugi put u istoriji Ujedinjenih nacija da je zdravlje tema generalne skupštine, a ova tema se nametnula ne samo zbog rastućeg bremena nezaraznih bolesti, nego i zbog njihovog negativnog utjecaja na ekonomiju i razvoj.

Hipertenzija je tihi ubica koji predstavlja globalni javnozdravstveni problem 21. vijeka jer značajno doprinosi teretu bolesti srca, moždanog udara, bubrežne insuficijencije te prevremenoj smrtnosti i onesposobljenosti stanovništva, a mnogi ljudi ne znaju da imaju visok krvni pritisak jer on ne uzrokuje uvijek simptome.

Kako svjetska populacije stari i raste, nezdravi životni stilovi – nepravilna ishrana, nedostatak fizičke aktivnosti, pušenje, štetna konzumacija alkohola, udruženi sa stresom povećavaju rizik od razvoja povišenog krvnog pritiska. Značajno je pritom naglasiti da je hipertenzija preventabilna i podložna terapiji, odnosno da se može držati pod kontrolom. S druge strane, iako se lako može dijagnostikovati i tretirati, mnogi ljudi nemaju dostupnu zdravstvenu zaštitu, posebno u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.



Detaljnije pogledajte ovdje

Pripremila: dr Dijana Štrkić, specijalista socijalne medicine sa organizacijom i ekonomikom zdravstvene zaštite, JZU Institut za javno zdravstvo

Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze 24.03.2013.

[22.03.2013.]

Tuberkuloza je i danas veliki zdravstveni problem. Svake godine se u svijetu registruje 9 miliona novih slučajeva oboljelih od tuberkuloze. Oko 2 miliona ljudi godišnje umre od posljedica tuberkuloze, od čega su oko 1,3 miliona HIV negativne osobe dok je oko 0,4 miliona smrtnih ishoda među HIV pozitivnim oboljelim.

SZO je proglasila tuberkulozu za globalnu zdravstvenu prijetnju još 1993.g

Uzročnika tuberkuloze otkrio je slavni nobelovac Robert Koch 1882. godine. u Fiziološkom društvu u Berlinu. Ovaj patogeni mikroorganizam štapićastog oblika je po njemu nazvan Kochovim bacilom. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19 vijeka. Iako je od otkrića bacila tuberkuloze prošlo više od 120 godina i pored moćnih antutuberkulotika koji su se pojavili sredinom 20. vijeka, do očekivanog suzbijanja tuberkuloze nije došlo. Na početku 21. veka, tuberkuloza je i dalje veoma aktuelan problem.

Najozbiljniji problem u savremenom suzbijanju epidemije tuberkuloze je pojava bacila tuberkuloze rezistentnog (otpornog) na lijekove (u Estoniji 37% svih obolelih) a naročito multirezistentne (MDR) čija je zastupljenost u nekim ruskim zatvorima i do 20 %, nekim kineskim pokrajinama 13,7%, Uzbekistanu, Litvaniji i Estoniji 12,2%. MDR je najozbiljnija forma bakterijske rezistencije.

Detaljnije pogledajte ovdje

Pripremila: Dr Nina Rodić Vukmir i Dr Jela Aćimović (Služba za epidemiologiju)

Svjetski dan voda (23.03.2013)

[20.03.2013.]

JZU Institut za javno zdravstvo

Međunarodni svjetski dan voda se održava svake godine 22. marta, a javna kampanja na taj dan ima za cilj ukazati na potrebu očuvanja i zaštite svježe vode. Cilj 2013. je iskazati pomoć u podizanju svijesti i lokalnih potencijala za veći pristup vodi kroz međunarodnu saradnju. Opravdanim se smatra moto naveden na web stranici UN-a,

"Voda češće ujedinjuje nego razdvaja ljude i društva".

Doprinos zajednice

Na nivou lokalne zajednice se može dati doprinos kampanji smanjenja utroška vode u domaćinstvima ukoliko bi se edukovali ljudi o njihovim navikama potrošnje vode kako bi uz niz akcija za Svjetski dan voda u domovima i lokalnim zajednicama uštedjeti što više vode.

Obzirom da je 2013 tema za Svjetski dan voda "saradnja", a cilj da se poboljša sarađuje s lokalnim zajednicama na našem području potrebno je ukazati na potrebu i izmjene koje pomažu štedjeti vodu u centrima u kojima se koristi svakodnevno.

Eko-prijateljski proizvodi u kupaonicama mogu značajnije pomoći da se izvrše uštede vode u kući. Potrošač treba da se ponaša racionalno i da uvede čuvanje vode upotrebom proizvoda koji mogu pomoći da se svede rasipanje vode na minimum, a kupci na nivou lokalne zajednice svjesno trebaju upućivati na kupovinu sa sniženjima i do 10% na sve eko-proizvode. Potrebno je napomenuti da svake minute, svakog dana, ljudi pate ili bespotrebno žive u teškim uslovima uslijed nedostatka vode za piće i sanitarija zbog čega se zahtjeva pomoć u rješavanju globalne krize i transformisanju tako teških uslova života.

Ciljevi za svjetski dan voda su međunarodni i humanitarni kako bi se izvršila deblokada najsiromašnijih ljudi i oni dobili pristup pitkoj vodi i sanitarijama. Svake godine se nastoji povećati svijest o trajnoj pomoći u zajednicama kojima je ona najviše potrebna.

Preporučuje se isto tako da se zajednice uključuju sa konkretnim aktivnostima u okviru '20 dana, 20 načina' kampanje, kako bi se omogućilo proslavljanje 20 načina na koje se vodom može promijeniti život.

Međunarodna dekada „Voda za život“ 2005-2015

U oblasti vodnih resursa glavni zadatak sa kojim se danas suočava međunarodna zajednica je prenos prihvaćenih obaveza u konkretne aktivnosti koje treba provesti na terenu za dobrobit ljudi, ekosistema i biosferu u cjelini.

Njegovanje mogućnosti za saradnju u upravljanju vodama između svih aktera i poboljšanje razumijevanje izazova i koristi saradnje na području voda može pomoći u izgradnji uzajamnog poštovanja, razumijevanja i povjerenja među državama i unaprijediti mir, sigurnost i održivi razvoj.

Detaljnije pogledajte ovdje

Pripremila: Mr sc.med dr Dušanka Danojević

Svjetski dan borbe protiv raka (04.02.2013)

[01.02.2013.]

Svjetski dan borbe protiv raka se ove godine obilježava pod sloganom: “Srušimo mitove - vjerujmo činjenicama”! Svake godine Međunarodna unija protiv raka (UICC – Union International Contre le Cancer) uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije organizuje i podržava brojne aktivnosti u cilju podizanja svjesnosti javnosti i edukacije stanovništva. Ovogodišnja kampanja ukazuje na potrebu da se sruše mitovi o raku koji su uvriježeni u širokoj javnosti, i to putem činjenica, odnosno dokaza.

Mit 1: Rak je samo zdravstveno pitanje.

ISTINA: Rak nije samo zdravstveno pitanje, već ima značajne socijalne, ekonomske, razvojne implikacije, kao i implikacije na ljudska prava. Za efektivnu prevenciju i kontrolu raka potrebno je uključiti sve resore vlade (ne samo ministarstvo zdravlja). Dokazi: Uticaj raka na pojedince, zajednicu i populaciju predstavlja prijetnju za postignuće Milenijumskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih nacija (UN MDG) do 2015. Rak je oboje, i uzrok i ishod siromaštva. Utiče na sposobnost porodice da stiče prihode, zbog skupih tretmana koji je guraju u siromaštvo. Istovremeno, siromaštvo, nedostupnost obrazovanja i zdravstvene zaštite povećava rizik od obolijevanja od raka i smrtnog ishoda.

Mit 2: Rak je bolest starijih i dobrostojećih, razvijenih zemalja.

ISTINA: Rak je globalna epidemija, pogađa ljude svih dobi i svih socioekonomskih grupa, a zemlje u razvoju nose neproporcionalno breme. Dokazi: Rak je odgovoran za više smrti u svijetu nego HIV/AIDS, tuberkuloza i malarija zajedno. Rak grlića materice je samo jedan primjer neproporcionalnog bremena koje nose zemlje u razvoju. Preko 85% od 275 000 žena koje svake godine umiru od raka grlića materice je iz zemalja u razvoju.

Mit 3: Rak je smrtna presuda.

ISTINA: Mnoge lokalizacije raka koje su nekad smatrane kao takve, danas mogu da se iziječe i tretman je efikasan kod mnogih. Dokazi: U zemljama sa iskustvom organizovanog skrininga na rak dojke u trajanju više od decade, smanjenje mortaliteta od raka dojke je značajno. Na primjer, u Australiji je skrining mamografija ustanovljena 1991. godine, i u toku posljednje dvije decenije bilježi se smanjenje mortaliteta od 30%.

Mit 4: Rak je moja sudbina.

ISTINA: Sa pravom strategijom trećina najčešćih malignih tumora se može spriječiti. Prevencija kancera ima najveću cost-efektivnost i održivost u smanjenju globalnog bremena raka, posmatrajući dugoročno.

Dokazi: Globalne, regionalne i nacionalne politike i program koji promovišu zdrave životne stilove mogu značajno da smanje pojavu raka povezanog sa faktorima rizika kao što su alkohol, nepravilna ishrana, fizička neaktivnost. Prema postojećim trendovima, procjenjuje se da će upotreba duvana ubiti billion ljudi u 21. vijeku, znajući da je upotreba duvana povezana sa 71% smrtnosti od raka pluća.

Međunarodna unija protiv raka (UICC – Union International Contre le Cancer) 2008. godine usvojila je dokument pod nazivom „Svjetska deklaracija o borbi protiv raka” koji sadrži 11 ciljeva koji treba da se dostignu do 2020. godine. Ove godine aktivnosti Svjetskog dana borbe protiv raka su usmjerene na dostizanje cilja 5.

http://www.who.int/mediacentre/events/annual/world_cancer_day/en/index.html
http://www.worldcancerday.org/
http://www.uicc.org/

Pripremila: dr Dijana Štrkić, specijalista socijalne medicine sa organizacijom i ekonomikom zdravstvene zaštite, JZU Institut za javno zdravstvo

1. decembar 2012. - Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a

Epidemiološka situacija

[30.11.2012.]

„1. decembar“ - je dan koji se na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije i Generalne skupštine Ujedinjenih nacija od kraja 80-tih godina prošlog vijeka u svijetu obilježava kao „Svjetski dan kontrole i borbe protiv HIV/AIDS-a“.

Cilj obilježavanja ovog datuma je podizanje svijesti kod ljudi u čitavom svijetu o problematici HIV/AIDS-a kao globalnom problemu.

Prema poslednjim podacima WHO i UNAIDS-a za 2011 god. procjenjuje da u svijetu sa HIV-om živi oko 34 miliona osoba, 2,5 miliona je novoinficiranih u 2011. godini, a 1,7 miliona je umrlo kao posljedica bolesti povezanih sa AIDS-om.

Podaci, takođe, pokazuju da je broj novoinficiranih u padu za 50% u nerazvijenim i srednjerazvijenim zemljama, a više od pola se odnosi na zemlje Subsaharske regije gdje zaraženost virusom HIV-a najveća, a kao najveći uspjeh je smanjenje novih infekcija kod djece za 24% u periodu 2009 do 2011 god, a u nekim zemljama Afrike za 40%.

Osim navedenog, broj ljudi koji imaju pristup antiretrovirusnoj terapiji porastao je za 63% u poslednje dvije godine, (najviše Subsaharska regija i Kina), dok je broj smrtnih slučajeva povezanih sa HIV/AIDS-om je opao za 25% u periodu 2005 - 2011. na globalnom nivou. Podaci takođe pokazuju da je došlo do značajnog smanjenjnja tuberkuloze kao uzroka sa umiranjem od HIV /AIDS-a za 13%.

Smatra se, da od procijenjenog broja osoba koji žive sa HIV-om, oko polovina ne zna svoj HIV status, što ukazuje na značaj i neophodnost testiranja u cilju blagovremenog otkrivanja i stavljanja pod zdravstveni nadzor i liječenje, što značajno doprinosi i prevenciji HIV infekcije.

Prvi registrovani slučaj od HIV/AIDS-a u Bosni i Hercegovini zabilježen 1986 godine, i do sada ukupno je registrovano 221 osoba, od toga 120 je AIDS. Prema polnoj strukturi većina su osobe muškog pola (80,5%), a glavni put prenosa je i dalje heteroseksualni (52,1%), a zatim homo i biseksualni (28,5%). U odnosu na uzrasne grupe, najveći broj registrovan je u uzrastu 20-29 godina (33,8%), zatim 40-49 godina (26,3%).

Stopa obolijevanja od HIV/AIDS-a u opštoj populaciji je ispod 1% a u grupama koje se nalaze u povećanom riziku ispod 5%, što Bosnu i Hercegovinu svrstava u zemlje sa niskom prevalencom.
Uzimajući u obzir sve faktore koje doprinose pojavi i širenju ove bolesti kao i situaciju u okruženju, epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini je nesigurna a prognoza je neizvjesna.

U Republici Srpskoj do sada je ukupno registrovano 78 osoba sa HIV/AIDS-om, a od toga u 2012. godini je registrovano 9 novih slučajeva (8 HIV+, 1 AIDS) i nije bilo smrtnih slučajeva. Od 9 novootrivenih osoba, svi su muškog pola, a dominantan put put prenosa je homo(biseksualni) - 8 a samo u jednom slučaju je heteroseksualni. Distribucija oboljelih i umrlih od HIV/AIDS-a u periodu 2002-2012 godina prikazana je na grafikonu 1.

Grafikon 1. Distribucija oboljelih i umrlih od HIV/AIDS-a od 2002-2012.god.

Prema polnoj pripadnosti od ukupnog broja registrovanih najveći broj su osobe muškog pola (53) (grafikon 2).

Grafikon 2. Distribucija registrovanih od HIV/AIDS-a prema polu

Analizom registrovanih prema uzrastu, najveći broj je u dobnoj skupini 30-39, zatim 50-59, a za 15 osoba koje su registrovane kao nosioci HIV-a u periodu 1999-2002, ne postoje podaci o godini rođenja, (grafikon 3).

Grafikon 3. Distribucija registrovanih od HIV/AIDS-a prema polu

Glavni i najučestaliji put prenosa HIV infekcije je heteroseksualni kontakt, zatim homo/biseksualni, (grafikon 4).

Grafikon 4. Putevi i načini prenosa HIV infekcije

Analizirajući podatke u odnosu na prethodne godine, u poslednjem periodu homoseksualni put prenošenja HIV infekcije je dominanatan.

Trenutno u Republici Srpskoj pod terapijskim tretmanom je 27 osoba, a 3 osobe su pod zdravstvenim nadzorom. Od posljedica AIDS-a u Republici Srpskoj je do sada umrlo 16 osoba, a u 2012. godini nije bilo smrtnih slučajeva.

GRIPA - Šta treba znati

[29.10.2012.]

Šta je gripa?

Gripa ili influenca infekcija uzrokovana virusom. Ona se prenosi s osobe na osobu kašljanjem i kihanjem, te dodirom ruku. Od gripe mogu oboljeti svi, i mladi i zdravi ljudi.

Gripa se ne bi trebala miješati sa prehladom. Gripa može uzrokovati teške bolesti, a u nekim slučajevima stanje može zahtijevati odlazak u bolnicu ili uzrokovati smrt. Za razliku od prehlade, za potpuni oporavak od gripe može biti potrebno nekoliko sedmica.

Koji su simptomi?

Ako imate gripu, možete imati:

• groznicu
• povišenu temperaturu
• kašalj
• hunjvicu
• bolove u mišićima i zglobovima
• ekstremni umor
• glavobolju
• bol u grlu
• proljev i povraćanje

Vakcina protiv gripe

Vakcinacija je najefikasniji, najbolji i najjeftiniji način da se zaštitite od neke zarazne bolesti, pa tako i od gripe. Vakcina sadrži mrtve viruse, koji ne mogu izazvati bolest, ali stimulišu nastanak otpornosti.

Virusi gripe koji cirkulišu u populaciji se mijenjaju iz godine u godinu, tako da je i sastav vakcine drugačiji svake sezone.

Vakcina protiv gripe neće spriječiti bolesti izazvane drugim virusima, uključujući i virus gripe koga vakcina ne sadrži.

Potrebno je da prođe do 2 sedmice nakon vakcinacije dok se ne razvije zaštita. Zato je neophodno vakcinisati se na vrijeme. Zaštita traje od 6 do 12 mjeseci.

Ko može da dobije vakcinu protiv gripe i kada?

Sve osobe, starije od 6 mjeseci, mogu da dobiju vakcinu protiv gripe.

• zdravstveni radnici, prosvjeta, šalterski radnici, vojska, policija, javna uprava
• osobe u kolektivnim smještajima (domovi za stara i nemoćna lica, domovi za lica sa posebnim potrebama i kolektivni smještaji za izbjegla i raseljena lica.

Posebno se preporučuje oboljelim od:

• dijabetesa i drugih metaboličkih oboljenja
• kardiovaskularnih i plućnih bolesti
• bolesti bubrega i osobama na hemodijalizi
• multiple skleroze i mišićne distrofije
• drugih hroničnih oboljenja
• osobama koje njeguju malu djecu i hronične bolesnike

Neki ljudi ne bi trebali primiti vakcinu protiv gripe ili bi trebali pričekati:

• Recite svom ljekaru ukoliko imate bilo kakvu tešku (po život opasnu) alergiju, uključujući i jaku alergiju na jaja. Teška alergija na bilo koju komponentu vakcine može biti razlog da se ne vakcinišete. Alergijske reakcije na vakcinu protiv gripe su rijetke.
• Recite svom ljekaru da li ste ikada imali tešku reakciju nakon vakcine protiv gripe.
• Osobe koje imaju umjeren ili težak oblik neke zarazne bolesti obično treba da pričekaju dok se ne oporave prije nego što dobiju vakcinu protiv gripe. Ukoliko ste bolesni, razgovarajte sa svojim ljekarom da li da pomjerite termin vakcinacije.

Koje su nuspojave vakcine protiv gripe?

Vakcina, kao i svaki drugi lijek, može izazvati alergijske reakcije ili manje nuspojave kao što su: bolno, crveno ili otečeno mjesto uboda, promuklost, povišena temperatura, glavobolja, zamor.
Ukoliko se pojave ovakvi problemi, oni obično počnu ubrzo nakon vakcinacije i traju 1-2 dana.

KAKO ZAŠTITITI SEBE I DRUGE?

Primjenom svakodnevnih mjera štitimo sebe i druge:

• Pokrijte usta kada kašljete ili kišete (ako nemaš maramicu, kihni u podlakticu)
• Bacite papirnu maramicu nakon svake upotrebe
• Redovno perite ruke toplom vodom i sapunom
• Izbjegavajte veće skupove ili bliski kontakt sa drugim osobama
• Provjetravajte prostorije
• Vratite se u školu ili na posao tek kada se potpuno oporavite

Pravila tri da protiv gripe zaštitiš se ti:

	1. vakciniši se
	2. sprovodi svakodnevne mjere zaštite i higijene
	3. uzimaj antivirusne lijekove (Tamiflu, Relenza) samo ako ti ljekar propiše

NE PODCJENJUJTE OPASNOST OD SEZONSKE GRIPE! VAKCINIŠITE SE!

Pripremila: dr Nina Rodić Vukmir, specijalista epidemiologije u IZJZ RS

Izvještaj o rezultatima istraživanja „Stavovi javnosti prema licima oboljelim od mentalnih poremećaja“

[27.09.2012.]

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Institut za javno zdravstvo Republike Srpske i Projekat mentalnog zdravlja u BiH su od početka 2012. godine aktivno radili na implementaciji istraživanja zastupljenosti stigme i diskriminacije prema duševno oboljelim osobama. Putem dobijenih podataka željeli smo utvrditi zastupljenost stigme i diskriminacije među odraslim stanovništvom i zdravstvenim radnicima u Službama porodične medicine prema osobama koje pate od mentalnih poremećaja, kao i modalitete njenog ispoljavanja, kako bismo razvili efikasne kampanje i aktivnosti usmjerene na smanjenje socijalne isključenosti lica sa mentalnim poremećajima.

Istraživanje je provedeno po tipu studije presjeka u Banja Luci, Doboju i Bijeljini tokom aprila/maja mjeseca 2012. godine. Obuhvaćeno je 1017 ispitanika, 286 zdravstvenih radnika i 731 stanovnika iz opšte populacije starijih od 18 godina. Tom prilikom primijenjen je strukturisani upitnik, konstruisan za potrebe ovog istraživanja.

Oko dvije trećine opšte populacije poznaje osobu sa mentalnim poteškoćama/poremećajem. U slučaju pojave mentalnih poteškoća 94,1% ispitanih bi tražilo stručnu pomoć. Značajno veći procenat muškaraca i osoba mlađe starosne kategorije (18 do 36 godina) ne bi se obratili za stručnu pomoć u poređenju sa ženama i starijima od 36 godina. Među pripadnicima opšte populacije koji ne bi tražili stručnu pomoć njih 43,3% kao razlog navode strah da će zdravstveni radnici pričati o njegovom/njenom stanju drugim ljudima, zatim stav da se čovjek sam treba izboriti sa svojim problemima (36,4%), dok blizu jedne trećine navodi strah da će ih neko vidjeti da odlaze u ustanovu za zaštitu mentalnog zdravlja.

U pogledu poznavanja osnovnih činjenica u oblasti mentalnog zdravlja, među opštom populacijom 2,5% ne poznaje pravilno niti jednu činjenicu o mentalnom zdravlju. Među zdravstvenim radnicima 15% doktora tačno navodi sve činjenice u oblasti mentalnog zdravlja, za razliku od svega 0,6% medicinskih tehničara/sestara. Najniži nivo znanja među zdravstvenim radnicima utvrđen je u oblasti težih mentalnih poremećaja (poput shizofrenije), kao i u području upotrebe psihotropnih lijekova.

Značajno je istaći da bi oko 90% zdravstvenih radnika i pripadnika opšte populacije željelo dobiti više informacija o mentalnim poremećajima što ostavlja prostor za sprovođenje edukativnih kampanja u cilju informisanja javnosti o karakteristikama mentalnih poremećaja i mjestima gdje mogu potražiti stručnu podršku i pomoć.

U pogledu stava prema mentalno oboljelim osobama, zdravstveni radnici imaju pozitivniji stav u poređenju sa opštom populacijom. Najveći nivo socijalne distance je prisutan prema osobama oboljelim od shizofrenije, prema liječenim zavisnicima i osobama koje su mentalno zaostale u razvoju, a najmanji nivo socijalne distance, tačnije, veća tolerantnost i spremnost za kontakt su prisutni prema osobama oboljelim od poremećaja ishrane, anksioznosti i depresije. Poznavanje osoba sa mentalnim poremećajem je povezano sa manjom socijalnom distancom, tj. opšta populacija koja poznaje osobu sa mentalnim poteškoćama spremnija je za uspostavljanje kontakta sa tom osobom. Veći nivo poznavanja činjenica o mentalnom zdravlju je povezan sa manjom socijalnom distancom prema različitim tipovima mentalnog oboljenja. S druge strane, potrebno je naglasiti da je odnos znanja i spremnosti za kontakt različit obzirom na tip mentalnog poremećaja. Povezanost znanja i socijalne distance kao tendencije kontakta je veća prema oboljelim od depresije i anksioznosti nego prema osobama oboljelim od shizofrenije i liječenim zavisnicima (narkomanima).

Veliki procenat ciljne populacije (opšta populacija i zdravstveni radnici) spremni su potražiti stručnu pomoć u slučaju pojave mentalnih poteškoća, što ostavlja prostor za informisanje javnosti kome se mogu obratiti i kako blagovremeno mogu da prepoznaju simptome mentalnog poremećaja. Obzirom da su glavne barijere za traženje zdravstvene zaštite u oblasti mentalnog zdravlja strah od razotkrivanja identiteta, potrebno je raditi na promociji zaštite ličnih podataka i anonimnosti osoba kojima su pružene ove vrste usluga, kako među zdravstvenim radnicima, tako i među opštom populacijom. Veći nivo znanja je povezan sa pozitivnijim stavom i manjom distancom prema mentalno oboljelima, što upućuje na potrebu informisanja javnosti o mentalnom zdravlju i mentalnim poremećajima u cilju smanjenja stigme i distance prema mentalnoj bolesti. Isticanje da je mentalno oboljenje poput svake druge bolesti, da se može desiti svima, te da ona nužno ne znači nepredvidivost i agresivnost, može doprinijeti smanjenju stigme prema mentalnim poremećajima i povećati obraćanje profesionalcima iz oblasti mentalnog zdravlja.

Nedjelja borbe protiv tuberkuloze 14 - 21.09.2012.

[12.09.2012.]

Tuberkuloza je zarazna bolest prouzrokovana mikroorganizmima tipa Mycobacterium koji spadaju u grupu tuberkulozni kompleks (M.bovis, M.africanum, M.tuberculosis), samo tri iz grupe od 30 vrsta patogenih za čovjeka, koje su dio šire populacije od ukupno oko 80 vrsta mikobakterija. Najčešći oblik ove bolesti je tuberkuloza pluća i javlja se u preko 80% slučajeva. Tuberkuloza može da zahvati bilo koji organ (probavni sistem, mokraćni sistem, kožu, kosti itd.).

Uzročnika tuberkuloze otkrio je slavni nobelovac Robert Koch 1882. godine. u Fiziološkom društvu u Berlinu. Ovaj patogeni mikroorganizam štapićastog oblika je po njemu nazvan Kochovim bacilom. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19 vijeka. Ovaj bacil je veoma otporan u vanjskoj sredini. U ispljuvku se na vlažnom podu može zadržati 7 dana, sasušen u prašini nekoliko mjeseci. Izvor zaraze su ispljuvak, izmet, mokraća, vaginalni sekret, mlijeko, koža bolesnog čovjeka ili životinje. Zaražavanje nastaje direktnim kontaktom preko kapljica koje zaraženi izbacuje prilikom kašljanja i govora, a indirektnim kontaktom preko ruku, muha, predmeta, mlijeka, mesa, voća i povrća.

Ko obolijeva?

• Osobe u direktnom kontaktu sa oboljelim
• Osobe koje žive u kolektivnim i alternativnim smještajima sa lošim higijenskim uslovima života
• Socijalno ugrožene kategorije stanovništva
• Mala djeca i starije osobe
• Osobe sa oslabljenim imunim sistemom (HIV,hemoterapija)
• Hronični bolesnici.

Slijedeće bolesti/stanja povećavaju rizik obolijevanja od tuberkuloze:

• ovisnost o alkoholu/drogama, pušenje
• šećerna bolest
• silikoza
• maligne bolesti
• hronična bubrežna bolest
• smanjena tjelesna težina/slaba ishrana/gladovanje
• siromaštvo
• dugotrajna imunosupresivna terapija
• transplantacija organa
• HIV/AIDS

Simptomi bolesti su:

• uporan, najčešće suh kašalj,
• krv u ispljuvku,
• bolovi u prsima,
• malo povišena tjelesna temperatura,
• umor,
• gubitak težine i apetita ,
• noćno znojenje, prekomjerno znojenje,
• otečene limfne žlijezde,
• bol u zglobovima.

Svaki bolesnik treba da ima na umu da je danas tuberkuloza izlječiva bolest ako se liječi dovoljno dugo, uz odgovarajuću kombinaciju lijekova, a to podrazumijeva pridržavanje savjeta ljekara i redovno javljanje na kontrolu. Svi lijekovi za tuberkulozu kod nas su dostupni, dobijaju se besplatno po izlasku iz bolnice.

Iako je od otkrića bacila tuberkuloze prošlo više od 120 godina i pored moćnih antutuberkulotika koji su se pojavili sredinom 20. vijeka, do očekivanog suzbijanja tuberkuloze nije došlo. Na početku 21. vijeka, tuberkuloza je i dalje veoma aktuelan problem.

Glavni razlozi za sve veće opterećenje tuberkulozom su sljedeći:

• siromaštvo, kao i širenje jaza između bogatih i siromašnih u raznim populacijama (zemlje u razvoju, populacija unutar gradova, doseljeničke populacije u razvijenim zemljama)
• slabi i neadekvatni programi za otkrivanje tbc slučajeva, nedovoljna dijagnostika i liječenje (nedostatak kadra, opreme, finansijskih sredstava)
• demografske promjene i povećanje stanovništva u svijetu, povećanje staračke strukture stanovništva, imigracije i emigracije.
• uticaj pandemije HIV/AIDS, odnosno koinfekcija u ovim slučajevima

Najozbiljniji problem u savremenom suzbijanju epidemije tuberkuloze je pojava bacila tuberkuloze rezistentnog (otpornog) na lijekove (u Estoniji 37% svih obolelih) a naročito multirezistentne (MDR) čija je zastupljenost u nekim ruskim zatvorima i do 20 %, nekim kineskim pokrajinama 13,7%, Uzbekistanu, Litvaniji i Estoniji 12,2%. MDR je najozbiljnija forma bakterijske rezistencije, a MDR tuberkuloza značajan i sve veći problem za kontrolu tuberkuloze u mnogim zemljama, naročito supsaharske Afrike.

Skupština SZO usvojila je Rezoluciju SZO 44.8, ističući uspješno liječenje kao ključnu intervenciju u kontroli epidemije tuberkuloze. Za suzbijanje tuberkuloze SZO je predložila strategiju DOTS (engl. Directly Observed Treatment Short Course – liječenje po kratkotrajnom terapijskom režimu pod neposrednim nadzorom uzimanja lijekova) koju je Svjetska banka opisala kao najisplativiju investiciju u oblasti zdravstva. Ovaj način liječenja se na našu veliku sreću primjenjuje u čitavoj Bosni i Hercegovini zajedničkim naporima naših stručnjaka, UNDP-a (Program ujedinjenih nacija za razvoj) i Globalnog fonda za borbu protiv AIDS, tuberkuloze i malarije (GFTAM).

Nedjelja borbe protiv tuberkuloze se obilježava svake godine od 14. do 21 septembra. To je prilika da se podsjetimo da tuberkuloza nije bolest koja pripada prošlosti nego je i u današnje vrijeme vrlo aktuelna. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, ni jedna zemlja u svijetu do sada nije eliminisala tuberkulozu.

Groznica Zapadnog Nila

[05.09.2012.]

Groznica Zapadnog Nila je zarazno oboljenje virusnog porijekla koje se prenosi ubodom zaraženog komarca. Tokom 2010. godine ekološki faktori u centralnoj Evropi i zemljama Mediterana su pogodovali transmisiji virusa Zapadnog Nila na ljude, tako da je u oblasti centralne Makedonije i u sjevernom dijelu Grčke prvi put registrovana epidemija ovog oboljenja u humanoj populaciji. Zabilježeno je da se tigrasti komarci kreću za vozilima na autoputevima zbog visoke koncentracije toplote uzrokovane radom motora i izduvnih gasova.

Takođe je utvrđeno da postoje visoke stope podobnosti nastanjivanja komarca dolinom Dunava i Crnog mora. Slična je situacija sa velikim gradovima, zbog većih temperatura u tim gradovima nego u područjima oko njih, komarci se lakše i češće nastanjuju.

Aedes albopictus, vrsta koja je uvezena u Holandiju sa ukrasnom biljkom “bambus za sreću”, je ista kao ona u subtropskom području Kine (jajašca komarca su bila nastanjena na ovoj biljci pa su uvozom donijeta u Evropu).

Rezervoar zaraze su mnoge vrste divljih i domaćih ptica.

Osnovni način transmisije bolesti izazvane virusom Zapadnog Nila je ubod zaraženog komarca. Komarci se zaraze prilikom sisanja krvi zaraženih ptica ili zaraženih sisavaca (npr. konja, koji su kao i ljudi slučajni domaćini). Tako zaraženi komarci prenose infekciju na ljude i druge životinje. Virus zapadnog Nila je do sada izolovan u 111 vrsta ptica i nekoliko sisavaca. Znatno rjeđi put prenošenja je transfuzijom zaražene krvi, transplantacijom tkiva zaraženih/oboljelih osoba ili vertikalno, sa zaražene majke na dijete tokom dojenja ili transplacentarno. Virus Zapadnog Nila se ne prenosi među ljudima putem kontakta, niti se može prenijeti sa zaraženih ptica na ljude bez ugriza komarca. Virus je dosada izolovan kod 43 vrste komaraca, a najčešće kod roda Culex (ali i kod Aedes aegypti, Aedes albopictus, Anophelesa i drugih).

Simptomi groznice Zapadnog Nila nastaju 3 do 14 dana nakon uboda zaraženog komarca (period inkubacije).

Približno 80% zaraženih osoba nema nikakve simptome. Do 20% zaraženih osoba ima simptome kao što su: temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, mučnina, povraćanje i ponekad otok limfnih žlijezda ili osipa po tijelu. Simptomi traju kratko (4-7 dana).

Teška klinička slika sa zahvatanjem centralnog nervnog sistema (meningitis, encefalitis) javlja se kod manje od 1% inficiranih. Kod zaraženih osoba mogu nastati teže zapaljenske bolesti centralnog nervnog sistema, kao što su „West Nile encefalitis“, „West Nile meningitis“ ili „West Nile meningoencefalitis“. Prisutna hronična oboljenja, kao što su imunosupresija, dijabetes i oboljenja kardiovaskularnog sistema, mogu da povećaju rizik za pojavu težeg oblika bolesti.

Dijagnoza infekcije uzrokovane virusom Zapadnog Nila obično se postavlja na osnovu epidemioloških podataka, kliničke slike i rezultata laboratorijskih testova

Liječenje
Nema specifične terapije niti vakcine protiv groznice Zapadnog Nila. Bolest se obično završava potpunim oporavkom nakon nekoliko nedjelja i meseci. U slučaju teže kliničke slike, oboljeli se hospitalizuju.

Mjere prevencije
Najlakši i najefikasniji način prevencije bolesti izazvane virusom Zapadnog Nila je spriječiti ubod komarca.
• Prilikom boravka u prirodi, koristiti repelente na otkrivenim dijelovima tijela.
• Nositi odjeću koja pokriva noge i ruke.
• Ne izlagati se komarcima u vrijeme perioda najintenzivnije aktivnosti – u sumrak i u zoru.
• Uništavanje komaraca.
• Smanjenje broja komaraca u zatvorenom prostoru: koristiti zaštitne mreže protiv komaraca na vratima, prozorima i oko kreveta.
• Smanjenje broja komaraca na otvorenom: komarcima je neophodna stajaća voda za sve faze razvoja. Smanjenje broja komaraca na otvorenom, gdje se radi ili boravi postiže se isušivanjem izvora stajaće vode i uklanjanjem mesta na kojima komarci mogu da polože svoja jaja. Najmanje jednom nedjeljno treba isprazniti vodu iz saksija za cveće, posuda za hranu i vodu za kućne ljubimce, kanti, buradi i limenki. Ukloniti odbačene gume i druge predmete u kojima može da sa nakuplja stajaća voda.

U Republici Srpskoj nema prijavljenih oboljelih niti sumnjivih slučajeva oboljelih od ove bolesti.

Ukoliko osobe primijete neke od navedenih simptoma, neophodno je da se jave svom ljekaru koji će izvršiti pregled i uraditi neophodna ispitivanja, ukoliko posumnja na ovo oboljenje.

Opremljenost i mogućnost za najsavremenija istraživanja u oblasti bezbjednosti hrane i predmeta opšte upotrebe, laboratorija Službe za sanitarnu hemiju Instituta

[01.08.2012.]

Prema ciljevima koje smo definisali kao i nužnosti da se tehnički i kadrovski ojačaju postojeće laboratorije i da se usmjere ka većoj specijalizaciji, koristimo priliku da vam predstavimo rad Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske smatrajući da smo apsolutni partner u procesu provođenja ispitivanja za potrebe ocjene kvaliteta i zdravstvene ispravnosti vode, hrane i predmeta opšte upotrebe.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, u skladu sa osnivanjem, ovlaštenjima i rješenjima izdatim od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i drugih nadležnih ministarstava između uostalog vrši ispitivanja zdravstvene ispravnosti voda namirnica i predmeta opšte upotrebe. Navedene aktivnosti se obavljaju u službama mikrobiologije, sanitarne hemije, higijene, centru za zračenje, kao i kod podugovarača za metode ispitivanja koje se još uvijek kod nas ne obavljaju.

Značajno je ispitivanja kvaliteta voda, namirnica i predmeta opšte upotrebe i supstanci potencijalno štetnih ili toksičnih za ljudski organizam i prirodu u cjelini. Konačni cilj je zaštita proizvođača i tržišta, podsticanje proizvođača na podizanje kvaliteta i bezbjednosti proizvoda, omogućavanje izvoza i konkurentnosti na domaćem i stranom tržištu. Ispitivanjem namirnica i predmeta opšte upotrebe iz uvoza u našoj instituciji omogućava se provođenje CEFTA sporazuma o nesmetanom prometu roba i usluga.

Ispitivanja, pored ocjene kvaliteta uključuju i značajnu pomoć koju pružamo korisnicima u dijelu usklađivanja deklaracija, proizvođačkih specifikacija, upućivanja na način korištenja zakonske regulative, a sve u cilju uređenja tržišta Republike Srpske i BiH.

Kao jednu od komponenata zdravstvene ispravnosti, pored postojećih, razvijamo nove metode za ispitivanje sadržaja i vrste hemijskih kontaminenata, organoleptički teško prepoznatljivih, sa poznatim kancerogenim, teratogenim i drugim štetnim dejstvom na čovjeka. Predmet naših ispitivanja su i elementi koji mogu da naruše životnu sredinu i na taj način utiču na zdravlje ljudi.

Pored potrebe za analizom teških i toksičnih metala obzirom na visoko specijalizovanu opremu koju posjedujemo planiramo razvoj analitičkih metoda za određivanje sadržaja pesticida, te veoma toksičnih organskih jedinjenja koja nas sve više okružuju najčešće kao proizvod prisutnih tehnologija.
IPA projekat EU namjenjen za podršku razvoju laboratorija izvrešio je analizu „statusa kvo“ mreže laboratorija u BiH gdje smo ocijenjeni kao jedna od vodećih laboratorija u BiH. Proizvod ocjene je, da je najveći broj novih uređaja koji omogućuju veoma specifične analize dodijeljen našem Instutu. Prilikom raspodjele opreme, dodijeljena nam je veoma skupa i visokospecijalizovana oprema: atomski apsorpcioni spektrofotometar, HPLC hromatograf, gasni hromatograf, gasno-maseni sa pratećom opremom, uređaj za gel hromatografiju kao i uređaj za određivanje mikotoksina, infracrveni spektrofotometar i živin analizator. Već koristimo opremu preuzetu od UIO BiH koja se sastoji o jednog HPLC, ICP-OES, mikrotalasne peći i gasno-masenog spektrofotometra.

Napominjemo da smo u posjedu brojne opreme neophodne za ispitivanje oko 270 metoda iz navedenih oblasti. Upravo smo u procesu instaliranja najsavremenijeg atomskog apsorpcionog spektrofotometra koji će zamjeniti stari i omogućiti kvalitetniji i brži rad na određivanju sadržaja teških i toksičnih metala kako u vodama, namirnicama tako i u sve aktuelnijim poredmetima opšte upotrebe a naročito posuđu, opremi za proizvodnju hrane i dr.

Laboratorije Instituta su akreditacijom potvrdile svoju kompetentnost čime su ispunile zahtjeve standarda BAS EN/ISO17025, BAS-ISO BAS 9001, zadovoljavajući osnovne i specifične kriterijume za obezbjeđenje pouzdanosti u rezultate ispitivanja kvaliteta i bezbjednosti proizvoda. Razvijajući primjenu jedinstvenih kriterijuma, vršeći stalnu kalibraciju ispitne opreme, koristeći standardne i međunarodno priznate metode potvrđujemo i stalno poboljšavamo sistem kvaliteta rada. Stručno i pomoćno osoblje dokazuje svoju kompetentnost kroz učešća na seminarima, kongresima, aplikativnim i drugim obukama, međulaboratorijskim uporednim ispitivanjima i dr. Takođe, aktivno se učestvuje u izradi zakonskih i propisa koji iz njih proističu, kao i u tehničkim komitetima. Laboratorije posjeduju prostor opremu i kadar u skladu sa zahtjevima o uslovima koje moraju ispunjavati laboratorije koje se bave navedenim poslovima. Sva ispitivanja se provode u skladu sa važećim propisima i po priznatoj metodologiji, što čini osnovu za ocjenu kvaliteta i zdravstvene ispravnosti.

Shvatajući važnost međulaboratorijskih ispitivanja kako potvrde pouzdanosti u rezultate ispitivanja tako i za korištenje statističkih podataka kod procjene mjerne nesigurnosti, od 2008. godine aktivno učestvujemo u brojnim međunarodnim i domaćim profesionalnim međulaboratorijskim ispitivanjima.

Solarijumi i uticaj ultraljubičastog zračenja na ljude

[23.07.2012.]

Ultraljubičasto zračenje

Od cijelog sunčevog spektra svega 1% pripada UV zracima, a 99% predstavljaju vidljivi infracrveni zraci. Spektar ultraljubičastih zraka se nalazi u rasponu od 400 do 100 nm i predstavlja najjače nejonizujuće zračenje. Izvor je Sunce ili vještački izvori. Kratkotalasna UV zračenja se apsorbuju u visokim slojevima kiseonika (175 nm); zraci od 176 do 190 nm su u sloju ozona, te svega 9% dopire do površine zemlje. Količina UV zraka zavisi od godišnjeg doba (ljeti najviše); doba dana (11-13 sati); geografskog položaja (na ekvatoru najviše); nadmorske visine (planine); oblačnosti (obrnuto srazmjerno!) i aerozagađenja.

Biološko djelovanje

Aktivnost ultraljubičastih zračenja je utoliko veće kao i dejstvo na tkiva, ukoliko je talasna dužina kraća. Dejstva su:

• koža - stvaranje ultraljubičastog eritema, pigmentacije kože (uz veliku opasnost od rizika za nastanak karcinoma kože !), ali i stvaranje D vitamina (talasna dužina od 240-315 nm, iz 4,7-dehidroholesterola);
• baktericidno djelovanje (talasne dužine 260 nm): voda, vazduh, lijekovi;
• oči – konjuktivitis, fotofobija, katarakta itd.;
• fotosenzibilizacija;
• stimulišu metabolizam organizma u cjelini i dr.

Zaštita: nošenje naočara sa specijalnim staklima; nošenje odgovarajuće odjeće; postepeno izlaganje suncu; primjena zaštitnih krema sa visokim faktorom zaštite itd.

Kada se radi o upotrebi solarijuma koji se masovno koriste u Republici Srpskoj neophodno je napomenuti da je Ustavni sud Njemačke u januaru 2012. godine donio presudu kojom se maloljetnim osobama zabranjuje korištenje solarijuma, kao jedne od nužnih preventivnih mjera u zaštiti zdravlja. Prvo je Vlada Njemačke 2009. usvojila zakon o zabrani korišćenja solarijuma za mlađe od 18 godina, nakon što su istraživanja pokazala da mlađi od 30 godina koji redovno posjećuju solarijume imaju 75% više izgleda da dobiju rak kože nego stariji Bilo je primjedbi da se na taj način narušavaju ljudska prava, ali Njemačka je jedno od vodećih tržišta za vještačko potamnjivanje sa 3.500 salona i 50.000 kabina za sunčanje. Njihov sektor solarijuma zapošljavao je oko 32.000 ljudi, a glavni proizvođači opreme za solarijume su imali sjedišta baš u toj zemlji.

Mjere opreza kao napomena

• Solarijumi emituju ultraljubičasto zračenje, a izloženost ultraljubičastom zračenju doprinosi nastanku karcinoma kože i starenju kože, a sa svakom ponovljenom izloženošću rizik se dodatno povećava;
• Ljudi s plavom kosom i svijetlom puti i kožom veoma lako izgore i za njih nije uopšte dozvoljeno korišćenje solarijuma;
• Svako daljnje namjerno izlaganje suncu ili solariju, poslije jednog sunčanja, treba izbjegavati u narednih 48 sati;
• Zaštitne naočale se moraju nositi cijelo vrijeme, dok ste izloženi zračenju u solarijumskim ležaljkama;
• Nijednoj osobi mlađoj od 18 godina nije dopušteno koristiti solarijum, bez dozvole roditelja.

Zaključak

Javno zdravstvo u RS nema nikakve veze sa solarijumima koji se registruju i otvaraju u sve većem obimu. Odgovor na ova pitanja trebalo bi da daje opštinska zdravstveno sanitarna inspekcija i stručnjaci koji vrše njihovu registraciju, tehnički prijem objekta i izdaju saglasnost za njihov rad. Zakonska regulativa u ovoj oblasti tek treba da se radi u Republici Srpskoj i usaglašava sa onim što predlažu zemlje u okruženju i šta za zaštitu ljudskog zdravlja preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. Ne smije se zaboraviti da je uticaj solarijuma na ljudsko zdravlje daleko štetniji od sunčevog, a posljedice odgovaraju dozi, intenzitetu i učestalosti primljenih ultraljubičastih zraka. Rezultati istraživanja u SAD-u upućuju na činjenicu da broj slučajeva karcinoma kože posljednjih godina se povećao osam puta kod mladih žena i četiri puta kod muškaraca. Grupa naučnika na čelu sa dr Džerijem Bruerom, dermatologom sa klinike "Majo", došla je do tog zaključka analizom statističkih podataka o pacijentima starosti od 18 do 39 godina kod kojih je prvi put dijagnostikovan melanom (rak kože) između 1970. i 2009.Kao posebni krivci se navode solarijumi. Mlade žene češće odlaze u solarijume od mladih muškaraca, a jedno od nedavnih istraživanja je pokazalo da su osobe koje često odlaze u solarijume izložene većoj opasnosti da obole od melanoma. Dobra vijest je da zahvaljujući preventivnim programima, skriningu i ranijem otkrivanju bolesti stopa smrtnosti se u velikoj mjeri smanjila, što potvrđuje važnost kampanja za upozoravanje stanovništva na opasnost od solarijuma.

Posjetioci naše stranice mogu da se mnogo više informišu o ovoj problematici na sledećim adresama:

Savjeti o zaštiti protiv UV zračenja, NRPB, Vol. 13 No.3 2002, Savjeti o zaštiti od UV zračenja: http://www.hpa.org.uk/webw/HPAweb&HPAwebStandard/HPAweb_C/1254510599181?p=1219908766891

Gdje se rashladiti u ovim vrelim danima?

[23.07.2012.]

Ovo je pitanje koje često dobijamo poslednjih dana od novinara. Bazenske vode i vode su higijenski neispravne. Institut za javno zdravstvo ima zakonsku obavezu kontrole i opštinske zdravstveno-sanitarne inspekcije su najčešće zahtjevale uzorkovanje na rijekama gdje se većinom kupaju naši građani. Vršena mikrobiološka ispitivanja su potvrdila povećanje ukupnog broja fekalnih koliforma koji upućuju na fekalnu kontaminaciju i samim tim da je takva voda nepodesna za kupanje, rekreaciju i sportove na vodi. Naše rijeke (izuzev Trebišnjice) su recipijenti za kućne sanitarne otpadne vode koje se ne prečišćavaju, što sa sobom nosi rizik ovakve neispravnosti u periodu tzv. malih niskih voda. Proces samoprečišćavanja i savlađivanja ukupnog zagađenja ide do neke tačke, a onda na temperaturama koje dostižu 40 stepeni i kada ni noću nema svježine situacija se dodatno pogoršava jer broj bakterija se eksponencijalno povećava. Tako se povećava rizik od nastanka gastrointestinalnih oboljenja pri gutanju takve vode i to je najčešće prvo kod onih koji su vulnerabilne kategorije, djeca i stariji ili imunokomprimovane osobe i hronični bolesnici.

Neophodno je napomenuti da je inspekcija svoj dio posla obavila i zabranila kupanje na mjestima uzorkovanja na šta se građani oglušuju. Donekle je i to ima svoje opravdanje jer se radi o divljim a ne registrovanim kupalištima na koja bi se odnosile preporuke i koje bi moralo da se zaštiti odredbama javnog zdravstva.

Što se tiče naših bazena, bilo otvorenih ili zatvorenih, u vodi više nisu bili povećani samo hloridi, nego i organska materija ili oksidabilnost i temperatura koja je davno prevazišla onu poželjnu za rekreaciju. Zašto je to tako? Prvo visoke temperature, zatim veliki broj posjetilaca bazena kojima bi se moglo mnogo štošta zamjeriti:

• kao prvo neophodno je tuširanje prije ulaska u bazen;
• u bazenu se treba kupati u kupaćim gaćama/kostimima, a ne u sportskim bermudama ili šorcevima koji se nose cijeli dan;
• oko bazena se ne može šetati i u tolet odlaziti u obući u kojoj se uđe u bazen, nego je treba ostaviti na za to predviđeno mjesto i tek pošto prođe kroz DESU barijeru sa dezinfekcionim sredstvom ući u vodu;
• ne mokriti u vodu u bazenu;
• ne kupati djecu sa starijima u istom bazenu;
• u vodi koja ima 30 ili °C naravno da je za očekivati da se bakterije više množe.

Što se tiče naših vlasnika bazena od strane Instituta (ljekara koji su davali konačna mišljenja) redovno su dobijali preporuke za aktivnosti koje su dužni preduzeti u cilju smanjenja potencijalnih rizika po zdravlje kupača/korisnika bazena, kao npr. one strožije su bile:

• izbaciti ili promjeniti kompletnu vodu u bazenu,
• bazen oprati, očistiti, izribati, dezinfikovati i napuniti svježom vodom a ne vršiti reciklažu sa 10%-tnim osvježavanjem vode,
• povećani hloridi su isto tako posljedica upotrebe poliamonijum hlorida koji oni koriste u tehnološkom postupku pripreme te otuda se može u monitoringu vidjeti stalni rast hlorida sve dok se ne izmjeni potpuno voda,
• pošto svi imaju automstki dozator svih supstanci onda se samo laboratorijskim ispitivanjem može prekinuti dalja „kozmetička“ dotjerivanja vode reciklirane vode i
• na kraju smanjiti broj posjetilaca ili ograničiti njihov broj jer sa takvom gustinom bi kontaminirali svaku, pa i tekuću vodu.

Dobronamjeran savjet za naše kupače je da odu na manje riječice u hladovinu, i po mogućnosti izvan naselja, jer ionako nema industrije uz izbjegavanje domaćinstava, kao pojedinačnih izvora zagađenja jer samo tako mogu odgovorno nešto učiniti za svoje zdravlje i u društvu koje će takav boravak učiniti još prijatnijim.



Pripremila: Mr sc.med. dr Dušanka Danojević, specijalista higijene i zdravstvene ekologije

Potencijalni korisnici centara za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje (DPST) na HIV/AIDS u studentskoj populaciji u Bosni i Hercegovini

[08.07.2012.]

HIV/AIDS bolest koja primarno pogađa stigmatizirane grupe, a najveću opasnost u širenju HIV infekcije ima prisustvo visokorizičnog ponašanja ili odsustvo znanja i svesti o riziku HIV-a ili seksualno prenosivih bolesti. Smatra se da je u pogledu HIV nadzora BiH, kao zemlja sa niskim stepenom epidemije, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, dužna sprovoditi nadzorne aktivnosti u populacijama čije ih ponašanje izlaže riziku od te infekcije. Uloga i značaj DPST centara je nezamenljiva (Dobrovoljno Povjerljivo Savjetovanje i Testiranje) ili VCT (Voluntary Counseling and Testing). Koncept organizacije rada ovih centara je data sredinom 1980-tih godina. U BiH danas postoji 19 takvih centara (7 u RS i 12 u FBiH). Kako je studentska populacija posebno ranjiva i od velikog značaja po brojnosti i budućnosti populacije, ovakvim istraživanjima se upravo naglašava taj značaj.

U Institutu za javno zdravstvo RS Banjaluka je 5. jula 2012. godine istraživački tim ove javno zdravstvene institucije saopštio rezultate istraživanja provedenog na nivou Bosne i Hercegovine. Implementatori istraživanja su bili Institut za javno zdravstvo RS i Zavod za javno zdravstvo FBiH.

Opšti cilj istraživanja je bio utvrditi znanje, stavove i ponašanje studentske populacije u odnosu na Centre za dobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV/AIDS (DPST centre), sa osvrtom na motivacione faktore koji se mogu dovesti u vezu sa potencijalnim korištenjem usluga DPST centara. Specifični ciljevi se odnose na sociodemografske karakteristike ispitanika kao i znanje i stavovi u odnosu na HIV/AIDS, odnosno na DPST centre, seksualno ponašanje, rizično ponašanje, kao i stavove studenata prema inficiranim HIV/AIDS-om uz definisanje prijedloga i preporuka za razvoj vodiča za promociju korištenja DPST centara među studentskom populacijom.

Ciljnu populaciju istraživanja čine studenti prve i završne godine redovnog studija na 5 javnih univerziteta u Bosni i Hercegovini. U Republici Srpskoj su obuhvaćena dva univerziteta; u Banja Luci i Istočnom Sarajevu kome administrativno pripadaju i fakulteti iz Distrikta Brčko, Doboja, Bijeljine i Foče, dok su u FBiH obuhvaćena četiri univerziteta; u Sarajevu, Tuzli i dva u Mostaru. Kako bi se obezbedila reprezentativnost uzorka obuhvaćeno je 7% studenata od ukupnog broja upisanih studenata za svako područje. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 3677 studenata u Bosni i Hercegovini, od toga 56,8% u FBiH, 41,5% u RS i 1,7% u Distriktu Brčko. Istraživanja su sprovedena dobrovoljno.

DPST centri se posmatraju kao medicinska intervencija koja podrazumijeva pre- i post-testno savjetovanje udruženo sa testiranjem. Primarna uloga DPST centara je pomoći ljudima da promijene svoje seksualno ponašanje, ukoliko su HIV pozitivni, kako bi izbjegli HIV transmisiju na partnera/partnerku, odnosno da ostanu negativni, ako su negativni.

Studentska populacija je posebno ranjiva u odnosu na HIV i druge seksualno prenosive infekcije (SPI) što se može dovesti u vezu sa njihovim znanjem, stavovima i ponašanjem. Prema nezvaničnim informacijama koje su dobijene u razgovorima sa studentima često je uz neznanje prisutno i izbjegavanje odlazaka u DPST centre zbog tradicionalnog vaspitanja, male sredine ili straha od ishoda posjete, a ne tako rijetko i zbog činjenice da nisu upoznati sa postojanjem centara, načinom njihovog rada i potencijalnim uslugama.

Ključni rezultati

Poznavanje osnovnih činjenica o HIV/AIDS-u

Neke zmijske ujede poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere predostrožnosti koje mogu znatno umanjiti mogućnost da ujeda zmija:

• Većina studenata u BiH (88,5% ) poznaje 4 i više načina prenosa HIV infekcije;
• Studenti iz gradskih sredina posjeduju značajno više znanja, o načinu prenosa i prevenciji, a preko dvije trećine studenata u BiH (68% ) zna za tri i više načina za sprečavanje prenosa HIV infekcije, dok svega 1,2% sve načine prevencije HIV/AIDS-a;
• Kao dominantne izvore informiranja o HIV/AIDS-u studenti navode TV i radio emisije (89,8%), internet (81,1%), novine (70,6%), brošure i leci (75,9%), predavanja (63,5%), od zdravstvenih radnika (53,4%) ili vršnjaka (49,9%);
• Saznanje da je HIV/AIDS polno prenosiva bolest koja slabi imunitet potvrđuje 91,3% studenata, dok trećina misli da oboljeli žive znatno kraće bez obzira na liječenje;
• Najveći dio studenata (94,9%) ima stav da se HIV infekcija najčešće prenosi vaginalnim seksualnim odnosom bez kondoma, zajedničkim priborom za vensko injektiranje droge (90,8%), sa HIV-pozitivne majke na dijete tokom trudnoće i poroda (73,3%) ili analnim seksualnim odnosom bez kondoma (65,4%);
• Većina studenata (91,7%) zna da se prenos HIV infekcije može spriječiti pravilnim i stalnim korištenjem kondoma kod seksualnih odnosa.

Stavovi prema oboljelim osobama od HIV/AIDS-a (diskriminacija)

• Preko tri četvrtine studenata (83,6%) smatra da osobe oboljele od HIV/AIDS-a treba da imaju jednaka prava i uslove života kao i ostali ljudi, dok 72,6% studenata smatra da sami treba da odluče o tome ko će znati za njihov status,
• Tek nešto preko polovine studenata (60%) izjavljuje da bi pružili prvu pomoć oboljeloj osobi uz primjenu mjera lične zaštite, a nešto niži procenat (58,3%) izjavljuje da bi nastavili druženje sa takvom osobom.

Znanje, stavovi i ponašanje u odnosu na DPST centre

• Više od polovine (55,5%) studenata nije čulo za postojanje DPST centara;
• Studenti iz gradskih i prigradskih sredina su značajno više informisani o postojanju DPST centara u poređenju sa njihovim vršnjacima iz seoskih sredina (χ²=12,070, p=0,002);
• Preko tri četvrtine studenata navodi medije i promotivne materijale kao dominantan izvor informiranja o DPST centrima, dok je polovina studenata navedenu informaciju dobila od strane zdravstvenog radnika, a trećina studenata putem NVO-a;
• Oko 1/3 studentske populacije u Bosni i Hercegovini (32,2%) poznaje sve osnovne principe rada DPST centara;
• Blizu 90% mladih prepoznaje DPST centar kao mjesto koje je dostupno svim osobama, bez potrebne uputnice, ali nešto više od polovine studenata (57,6%) zna da se testiranje i savjetovanje vrši nakon saglasnosti korisnika;
• Tek 2,5% studenata koji su čuli za DPST centar su posjetili isti, a jedna trećina (29%) kao osnovni razlog posjete navodi nezaštićen seks sa nepoznatom osobom. Bitno je naglasiti da mladi u 50% slučajeva navode neki drugi razlog posjete, ali ga ne definišu. Navedeni podaci su indikativni jer upućuju na nizak stepen prisutne otvorenosti i spremnosti mladih da posjete DPST centre ili da otvoreno govore o tome i iznesu potencijalne rizike;
• Oko 89% studenata navodi da se nisu rizično ponašali i stoga nisu imali potrebu da posjete DPST centre, ali je zabrinjavajući podatak da 22,6% smatra da su DPST centri namjenjeni osobama koje su zaražene i koje su se rizično ponašale. Tek 10,7% studenata navodi da bi DPST centar posjetili ukoliko su se rizično ponašali, a na prva mjesta stavljaju radoznalost i želju da se informišu, ali ne i da saznaju svoj status i definišu rizično ponašanje. Navedeno upućuje na nizak nivo poznavanja DPST centara, ali i na činjenicu da mladi centar doživljavaju kao mjesto namjenjeno samo „inficiranim osobama“ ili osobama koje se ponašaju rizično.;
• Pozitivniji stav prema DPST centrima tj. njihovom radu i testiranju imaju djevojke (t=-16,771, p=0,000), stariji studenti (20 godina i stariji, t= -4,193, p=0,000), kao i mladi iz gradskih sredina (F=4,626, p=,010);
• Polazeći od osnovnih motiva (ne)posjećivanja DPST centra koji se, kako smo vidjeli u prethodnom zaključku, svodi na radoznalost, ali ne i želju da se testira i preispita nivo rizičnog ponašanja, možemo uočiti i dosljednost u ponašanju vezanom za nizak nivo posjećivanja DPST centra među mladima koji su imali seksualni odnos (3,6%) i polno prenosivu bolest (9,1%);
• Sa povećanjem nivoa rizičnog ponašanja u odnosu na HIV dolazi i do povećanja procenta mladih koji su posjetili DPST centar, od 1 % kod onih koji nemaju rizik do 6% kod onih koji imaju izražena 4 i više rizika (χ²=21,578, p=0,000). Ipak, navedeni procenti su izrazito niski i upućuju na potrebu veće promocije korištenja usluga DPST centara u populaciji studenata.

Seksualno ponašanje i stavovi studentske populacije prema seksualnim odnosima

• Najveći procenat studenata, preko 90,0%, izjavljuje da ima heteroseksualno opredjeljenje;
• Više od polovine studenata u BiH je imalo seksualni odnos, u većem procentu mladići (72,5%) u odnosu na djevojke (41,5%);
• Prvi seksualni odnos studenti u BiH navode u prosjeku sa 17 ili 18 godina;
• Nešto više od dvije trećine studenata u BiH potvrđuje korištenje kondoma pri prvom seksualnom odnosu;
• Nakon prvog seksualnog odnosa, stav prema sigurnom seksu i svijest o značaju upotrebe kondoma opada kod studenata u RS, a raste u FBiH;
• Svijest o značaju upotrebe kondoma pri seksualnom odnosu u većem procentu je zabilježena kod mladića, kako u entitetima, tako i na nivou države;
• Sa starosnom dobi značajno opada svijest upotrebe kondoma pri seksualnom odnosu,
  U prosjeku, najveći broj seksualnih partnera u posljednjih 12 mjeseci navode studenti u Federaciji BiH ;
• Seksualni odnos bez kondoma sa slučajnim partnerom/kom potvrđuje 1/5 studenata u BiH;
• Preko 3/4 studenata se rizično ponaša i ne koristi kondom prilikom oralnog, a više od polovine studenata prilikom analnog odnosa;
• Oko dvije trećine studenata izjavljuje da najčešće kondom koriste kada stupaju u intimne odnose sa osobom koju su tek upoznali;
• Oko polovine studenata ima seksualne odnose bez kondoma u kontaktu sa injekcionim korisnikom/icama, homoseksualcem/kom i sa biseksualcem/kom;
• Preko 90,0 % studenata ne pruža, niti daje seksualne usluge iz koristoljublja.

Rizično ponašanje studenata

• Nešto više od trećine studentske populacije u Bosni i Hercegovini konzumira alkohol (38,0%), 25,8% konzumira duvanske proizvode a 4,5% studenata u BiH koristi psihoaktivne supstance;
• Najveći procenat studenata u Bosni i Hercegovini nije bolovao od spolno prenosivih bolesti (97,9%);
• Samo 3,6% studenata u Bosni i Hercegovini ima trajne tetovaže, a 6,3% pirsing;
• Polovina studentske populacije u Bosni i Hercegovini nema rizično ponašanje koje može biti povezano sa HIV/AIDS-om i drugim polno prenosivim bolestima;
• Skoro trećina studenata (32,0%) ima 1 do 3 rizična faktora u odnosu na HIV/AIDS i druge polno prenosive bolesti, a svaki šesti student ima 4 i više rizična faktora (17,9%);
• Studenti ženskog pola i starosne grupe mlađe od 19 godina su kategorije značajno manje izložene rizičnom ponašanju na HIV/AIDS i druge polno prenosive bolesti za razliku od studenata završnih godina fakulteta.

Preporuke

• Neophodno je kroz zdravstveno-vaspitni rad sa studentima preko DPST centara poboljšati nivo znanja i stavove studentske populacije kada se radi o osnovnim informacijama o HIV/AIDS-u, izvorima infekcije, putevima prenosa i mjerama prevencije;
• Bitno je razviti antistigma kampanje koje će pored pružanja osnovnih informacija izgraditi pozitivan stav prema oboljelim osobama putem direktnog kontakta sa profesionalcem i oboljelim;
• Potrebno je vršiti veću promociju DPST centara, njihove uloge i principa rada, među studentskom populacijom uzevši u obzir specifičnosti njihovog mjesta boravka u gradskim, prigradskim i seoskim sredinama (život u porodici/studentskom domu);
• Način informisanja o DPST centrima bi trebao da se pomjeri sa štampanog i pisanog materijala i da se usmjeri na interaktivnija sredstva komunikacije, jer kako smo vidjeli iz rezultata, mladi u velikom procentu informacije dobijaju putem interneta koji danas, pogotovo za mlađe kategorije stanovništva, predstavlja bitno komunikaciono sredstvo usmjereno na društvene mreže;
• Potrebna je veća edukacija i podsticanje zdravstvenih radnika, ali i nevladinih organizacija za veću promociju rada DPST centara. Navedeno je bitno za zdravstvene radnike, kao autoritete u oblasti zdravstvene edukacije;
• Počevši od radoznalosti i želje mladih da dobiju informacije o polno prenosivim bolestima, kao osnovnim razlozima potencijalnog posjećivanja DPST centara, potrebno je raditi na edukaciji o potrebi u pogledu testiranja i osvješćivanja rizičnog ponašanja;
• Kontinuirana edukacija studentske populacije o navikama i ponašanju koje vodi do rizika za nastanak HIV/AIDS-a i drugih polno prenosivih bolesti predstavlja imperativ u radu institucija javnog zdravstvo u saradnji sa obrazovnim sektorom. Postoji takođe potreba za izradom detaljnih programa zdravstvenog prosvjećivanja mladih na nivou lokalne zajednice o načinima prevencije HIV/AIDS-a.

Vode javnih kupališta i bazena u Republici Srpskoj danas

[22.06.2012.]

Sezona kupanja u Republici Srpskoj je počela i za očekivati je da se kvalitet vode za kupanje na javnim kupalištima i bazenima obezbjedi i zaštiti odredbama javnog zdravstva, kako bi bile bezbjedne po zdravlje kupača.

Kada se radi o rekreativnim vodama otvorenih ili zatvorenih javnih kupališta koje su namjenjene kupanju, plivanju i sportovima na vodi one moraju odgovarati higijenskim principima koji ne smiju narušavati ljudsko zdravlje. JZU Institut za javno zdravstvo u Republici Srpskoj vrši nedeljno dva puta uzorkovanje vode iz otvorenih i tri puta mjesečno iz zatvorenih bazena. Higijenska neispravost je najčešće kada se radi o fizikalno-hemijskim parametrima zbog povišenih vrijednosti hlorida ili povećanog sadržaja organske materije. Hloridi su posledica dodavanja poliamonijum hlorida koji se koristi u pripremi vode, a s druge strane najvećim dijelom vode bazena se recikliraju i osvježavaju sa minimalnih 10% svježe vode, a u kompenzacioni bazen odlaži nečistoća. U danima kada je posjećenost otvorenih bazena značajno veća uz navedene okolnosti obično se registruje i povećan sadržaj organske materije i mikrobiološka neispravnost, odnosno utvrđeni indikatori svježe fekalne kontaminacije koji nalažu povećan stepen opreznosti i preventivne mjere koje uključuju zabranu kupanja, pražnjenje bazena i dezinfekcione mjere koje trebaju obezbjediti zaštitu zdravlja korisnika bazena. Vrlo često imamo laboratorijsku potvrdu da se radi o higijenski ispravnoj vodi u bazenu, ali i žalbu kupača i plivača koji su duže u vodi da je voda agresivna i da „štipa“ za oči, odnosno imaju nadražajni konjuktivitis i crvenilo oko očiju.

Što se tiče otvorenih javnih kupališta u Republici Srpskoj je Balkana registrovano otvoreno javno kupalište, a u pripremi su i neka druga. Postoji sve više zainteresovanih klijenata koji iskazuju interes da registruju otvorena javna kupališta, ali s etokom jednogodišnjeg monitoringa mora provesti procjena kvaliteta vode potencijalnog kupališta i predložiti mjere zaštite.

Lokalna zajednica je dužna provesti određeni monitoring i obezbjediti registraciju. Najveći problem je zastarjelost zakonske regulative koja ne odgovara zahtjevima Evropske unije i ne omogućuje zaštitu zdravlja korisnika navedenih kupališta pa samim tim ni praćenje parametara koji su obavezni dio monitoringa u sezoni kupanja. Do sada su se isključivo koristili kriterijumi klasifikacije naznačenim u čl.4, 5 i 14. tabela 3. odnosno u pogledu boniteta bili su to parametri koji odgovaraju II klasi, a koji su u vezi sa članom 20. stav I. podstav III, Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Sl.Glasnik Republike Srpske br.42/01). Samo navedena površinska voda vodotoka/rijeka/jezera se u skladu sa čl.20. stav I podstav III istoimene Uredbe u pogledu namjene može koristiti za rekreaciju, kupanje, sportove na vodi ili gajenje riba. U zemljama EU najviše pažnje se poklanja uređenosti plaža, ličnoj higijeni kupača i higijensko-sanitarnim uslovima na plažama, kao i samoj vodi namjenjenoj kupanju. Javnozdravstvena kontrola vode javnih kupališta ima imperativni cilj zaštiti zdravlje, ali činjenica da se radi o samo trenutnom uzorku naglašava potrebu kontinuiteta u ispitivanju i davanje preporuka koje bi bile individualne i dugoročne.

S druge strane kada se radi o bazenima na osnovu člana 9. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Sl.glasnik, br.10/95) i člana 10. Statuta Opštine Banja Luka, br.6/96) je donesena Odluka o sanitarno-higijenskim mjerama u objektima za proizvodnju i promet životnih namirnica i drugim javnim objektima za bazenske vode je donesene sledeće odredbe:

Voda u bazenu mora biti higijenski ispravna, a pod higijenski ispravnom vodom bazena, smatra se voda čiji prosječan uzorak, sačinjen od tri uzorka koji se uzimaju na početku, sredini i na kraju bazena, zadovoljava sledeće fizikalno-hemijske, mikrobiološke i parazitološke parametre:

Fizikalno-hemijske osobine

1.Osnovni parametri

• pH vrijednost ........................... 6,8 – 8,5
• TEMPERATURA...................... > 18 °C kod otvorenih / 22-25 °C kod zatvorenih bazena
• BOJA ..................................... > 20 ° kobaltno-platinske skale
• PROVIDNOST ......................... dobra (vizualna ocjena prema uočljivosti odgovarajuće oznake na dnu bazena)
• SLOB. REZIDUALNI HLOR ....... 0,3 -0,8 mg/l

 2. Specifični parametri

• SLOBODNI AMONIJAK ............ do 0,1 mg/l
• NITRITI .................................... do 0,005 mg/l
• POTROŠNJA KMnO4 ............... do 15,0 mg/l
• HLORIDI .................................. do 50 mg/l

3. Mikrobiološki i parazitološki

• Ukupan broj aerobnih mezofilnih bakterija u 1 ml ............................................. do 300
• Najvjerovatniji broj koliformnih bakterija (ukupne koliformne bakterije) u 100 ml ... do 50
• Sulfitoredukujući sporogeni anaerobi............................................................... do 10
• Bakterije: salmonela vrste, šigela vrste, vibrio kolere i streptokoke fekalnog porijekla, bakterije proteus vrste, Pseudomonas aeruginosa i dr. patogeni mikroorganizmi, crijevne protozoe, crijevni helminti i njihovi razvojni oblici...................................................................................... ne smije da sadrži u bilo kojoj količini vode.

U Republici Srpskoj se trenutno radi na donošenju nove zakonske regulativne koja zahtjeva izradu Registra svih kupališta, otvorenih i zatvorenih, i uspostavu monitoring koji se primjenjuje u zemljama okruženje. Na taj način se može vršiti godišnje izvještavanje Evropske komisije i aktivnosti u ovom pravcu prije ulaska u EU. Obzirom da su rekreativne vode, kao i vode za piće u nadležnosti Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS u toku je njena izrada i za očekivati je da se istoimena što prije donese, jer za nju nije neophodno da ide na Parlamentarnu skupštinu RS.

Za očekivati je isto tako da se sa novom zakonskom regulativom primjeni novi princip ocjenjivanja kvaliteta vode bazenskih kupališta koje bi najmanje uključivao parametre poput: boje, pH, sadržaja mineralnih ulja, površinske aktivne materije, fenole, providnost, procenat zasićenja kiseonika,amonijum, azot, indikatorima onečišćenja kao što su pestiici, teški metali, cijanidi, nitrati i fosfati i mikrobiološke parametre poput: ukupan broj koliformnih bakterija, koliforme i streptokoke fekalnog porijekla, Salmonella spp. i enteroviruse. U rutinskoj analizi bi se ispitivali Pseudomonas aeruginosa, Legionella pneumophila, Staphylococcus aureus, ukupan broj aerobnih mezofilnih bakterija (36 ±1) oC, obojenost, mutnoća, pH vrijednost, nitrati, oksidativnost, redoks potencijal, slobodni i vezani hlor, trihalometani, aluminijum, željezo, hlor dioksid ili drugi očekivani parametri u skladu sa primjenjenim procesom pripreme vode. Isto tako se preporučuje način izvođenja monitoringa i obaveze vlasnika i kupača.

Higijenska neispravnost vode namjenjene kupanju je za sada isključivo zbog povećane vrijednosti za hloride i preko 90% ili zbog oksidabilnosti uslijed povećanog sadržaja organske materije i činjenice da se prima velik broj kupača a izmjena vode ne prati stvarne potrebe bazena za čistom vodom, koja bi zahtjevala dopunu svježom higijenski ispravnom voda više od minimano 10 i 30 ili više %. Tehnološki postupci pripreme vode i činjenica da se ona tretira raznim hemijskim sredstvima, pa i kiselinama koje obezbjeđuju mikrobiološku ispravnost navodi na činjenicu da su u prvom planu parametri fizičko-hemijske ispravnosti i njihov toksični uticaj na zdravlje kupača, a prevashodno na djecu kao najvulnerabilniju kategoriju popupacije.



Pripremila: Mr sc.med. dr Dušanka Danojević, specijalista higijene i zdravstvene ekologije

5. jun - Svjetski dan zaštite životne sredine

[01.06.2012.]

Svjetski dan zaštite životne sredine, 5. juni, je dan tokom koga se u cijelom svijetu organizuju razne ekološke aktivnosti ili kampanje. Na taj dan ljudi širom sveta djeluju ujedinjeni u aktivnostima kako bi obezbedili čistiju, zeleniju i sjajniju budućnost, kako za sebe tako i za generacije koje dolaze.

Svjetski dan zaštite životne sredine je prvi put obilježen 1972. godine i od tada predstavlja osnovni instrument putem kojeg Ujedinjene nacije stimulišu podizanje globalne svijesti o značaju zaštite životne sredine i pozivaju na političku angažovanost i preduzimanje konkretnih mera i aktivnosti.

Ovogodisnji moto svjetskog dana zaštite životne sredine je „Zelena ekonomija: Jesi li uključen?“ Koncept zelene ekonomije podrazumijeva u osnovi široko korišćenje obnovljivih izvora energije, povećanje broja radnih mesta podržano od strane vlade i privatnih investitora i investicije u tzv. zelenim granama industrije uz sprečavanje gubitka biološke raznolikosti i mogućnosti ekosistema. Zelena ekonomija se definiše i kao ona ekonomija koja emituje malo ugljenika, efikasno koristi prirodne resurse i koja je socijalno podrživa.

Preporuka je da se svaki pojedinac i institucije vladine i NVO uključe sa konkretnim aktivnostima. Prema navodima UN-a i Achima Steineri, izvršnog direktora UNEP-a, vlade država nisu počele od nule i mnoge transformacije ka održivim društvima su dovele do procvata u zemljama i zajednicama širom zemlje, a Rio 20 nudi mogućnost da se ubrzaju i podignu na viši nivo politike i projekti kojima bi se osigurale perspektive i napredak sedam milijardi ljudi čiji broj će porasti na više od devet milijardi do 2050.

Obnovljivi izvori energije bi mogli naći svoje mjesto ukoliko se zna da u Republici Srpskoj četiri petine domaćinstava (81,8%) ima sopstvenu kuću, a 10,7% stan, ali kao najčešći izvor energije za grijanje u domaćinstvima se koristi drvo (84,7%), a zatim ugalj (5,2%), električna energija (4,5%), nafta/lož ulje/mazut (3,6%) i dr. Ipak svako deseto domaćinstvo procjenjuje svoje uslove stanovanja kao loše ili vrlo loše (9,1%). Nepovoljno je što u Republici Srpskoj tek dvije trećine domaćinstava (66,7%) uklanja čvrste otpadne materije (komunalni otpad) na higijenski način, bilo da se odnosi organizovano na nivou opštine/naselja ili da se odlaže na za to predviđeno mjesto. 92,6% odraslog stanovništva živi u domaćinstvima priključenim na kanalizacionu mrežu ili septičku jamu, a sopstveni toalet ima 98,2% domaćinstava. Priključak za vodu u kući/stanu ima 92,7% stanovništva, a kao glavni izvor vode za piće 50,3% domaćinstava u Republici Srpskoj ima priključak na gradski vodovod, a na seoski (lokalni) vodovod 21,8%. Procjenjuje se da 97,3% domaćinstava ima bezbjedne izvore vode za piće.

Trenutne činjenice gore navedene se odnose na karakteristike domaćinstava u kojima živimo i našu najbližu sredinu. Neki od ključnih događaja u našem životu su, kao i na plakatu, memorisane kao lijepe i nezaboravne slike tokom cijelog života, ali da li smo u onom drugom dijelu teme na nivo ekološke svijesti zaista i za reciklažu i primarnu selekciju komunalnog i drugog otpada? Čuvamo li naše rijeke? Da li smo zasadali skoro neko stablo ili voćku? Znamo li kakvo gorivo koristimo u automobilima? Kada su poslednji put oprane naše ulice? Koliko smo zaista učinili da sačuvamo našu životnu sredinu za generacije koje dolaze? Da li smo zaista i koliko uključeni?

31. maj - Svjetski dan borbe protiv pušenja

[30.05.2012.]

Konferencija za novinare

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) odlučila je da „Uticaj duvanske industrije“ bude glavna  tema ovogodišnjeg  Svjetskog dana bez duvana, koji se obilježava  31. maja 2012.godine. Kampanja će se fokusirati na potrebu da se prepozna i suprotstavi pojačanim i agresivnim pokušajima duvanske industrije da potkopa Okvirnu konvenciju SZO o kontroli duvana, što predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju.

Upotreba duvana jedan je od vodećih uzroka smrti koji je moguće spriječiti. Globalna epidemija duvana ubija skoro 6 miliona ljudi svake godine, od kojih više od 600.000 su žrtve pasivnog pušenja. Procjenjuje se da ukoliko ne budemo djelovali, tj. ako se trend upotrebe duvana održi, do 2030. godine godišnje će umirati oko 8 miliona ljudi, od čega će više od 80% biti iz zemalja sa niskim i srednjim dohotkom.

Dok sve više i više zemalja ide ka potpunom ispunjavanju obaveza prema Okvirnoj konvenciji SZO o kontroli duvana, povećava se intenzitet pokušaja duvanske industrije da potkopa Konvenciju. Industrija duvana i duvanskih prerađevina pokušava da se suprotstavi i na drugim frontovima, posebno u zemljama koje pokušavaju da zabrane pušenje u zatvorenim prostorima i reklamiranje, promociju i sponzorstvo duvanskih proizvoda.

Svjetski dan 2012, NE DUVANU, prilika je da se  političari i javnost uopšte, informišu o  svim sramnim i štetnim taktikama duvanske industrije.

Ona ima bogat repertoar pokušaja raznih taktika da oblikuje i utiče na politiku kontrole duvana. Prije svega, koristila je i koristi svoju  finansijsku moć, lobiranje i marketinšku mašineriju, kao i manipulaciju medijima da diskredituje naučna istraživanja i utiče na vlade s ciljem propagiranja, prodaje i distribucije svog smrtonosnog proizvoda. Nažalost, veoma česta meta smišljenog marketinškog napada su djeca i omladina, među kojima statistika pokazuje sve veći porast korisnika. Također, duvanska industrija,   uporedo  sa ovim aktivnostima nastavlja da ubrizgava velike filantropske donacije u socijalne programe na globalnom nivou, ne bi li stvorila pozitivan javni imidž, pod maskom korporativne socijalne odgovornosti

Pušenje kao vodeća bolest ovisnosti na globalnom planu

Pored direktnih posljedica po zdravlje stanovništva, pušenje predstavlja veliki teret za ekonomiju i razvoj svake zemlje. Posljedice pušenja povećavaju indirektne troškove za zajednicu koji se odnose na gubitak radne produktivnosti i odsustvo sa posla kao i direktne troškove koji se odnose na koštanje zdravstvene zaštite oboljenja i stanja direktno povezanih sa pušenjem. Po procjenama EU/EFTA istraživanja direktni i indirektni troškovi uzrokovani pušenjem u zemaljama EZ iznose skoro 100 milijardi evra od čega na indirektne troškove otpada 47.8 milijardi evra, a na direktne troškove otpada 49.8 milijardi eura.

Pušenje u Republici Srpskoj

Pušenje u Republici Srpskoj predstavlja jedan od vodećih javno zdravstvenih problema. Prema istraživanju koje je provedeno 2010. godine među odraslim stanovništvom Republike Srpske svakodnevnih pušača je 28,7% što je za 4,9% manje u odnosu na slično istraživanje provedeno 2002. godine. Također je smanjen broj pušača muškaraca za 7,4%, dok kod žena nije došlo do značajnijih promjena.

Smanjenju učestalosti pušenja u Republici Srpskoj doprinijela je primjena niza strateških dokumenata u oblasti kontrole duvana kao i hroničnih nezaraznih bolesti. Još 2004. godine Vlada Republike Srpske je usvojila Strategiju politike kontrole duvana, a iste godine usvojen je set zakona o duvanu. Zakonodavstvo je ključna komponenta svake politike kontrole duvana u svijetu. Stoga je razumljivo da je jedan od strateških ciljeva Strategije definisanje sveobuhvatnog zakonskog okvira. Narodna skupština Republike Srpske je u 2004. godini usvojila set zakona kojima je regulisano pušenje na javnim mjestima, reklamiranje duvana i duvanskih proizvoda kao i dostupnost duvana i duvanskih proizvoda maloljetnim osobama: Zakon o zabrani pušenja duvanskih proizvoda na javnim mjestima, Zakon o zabrani reklamiranja duvanskih proizvoda, Zakona o zabrani prodaje i upotrebe duvanskih proizvoda licima mlađim od 18 godina.

Svjetski dan nepušenja 2005. godine naglasio je značaj uključivanja zdravstvenih radnika u pomoć pri prestanku pušenja, pri čemu zdravstveni radnici uključuju ne samo ljekare, nego i druge profesionalce, kao što su medicinske sestre, stomatologe, babice, psihologe, farmaceute i druge profesije koje su u vezi sa zdravljem. Oni su ti koji dolaze u dodir s visokim postotkom populacije koja na ovom području treba njihovu pomoć. Istraživanja su pokazala da čak i samo kratka savjetovanja od strane zdravstvenih radnika o opasnosti od pušenja i važnosti prestanka pušenja predstavljaju jedan od najjeftinijih metoda smanjivanja pušenja duvana. Naravno,uspjeh je tim veći što ti profesionalci raspolažu većim znanjem i vještinama u ovoj oblasti. Aktivnosti provedene u obezbjeđivanju kvalitetnog rada zdravstvenih profesionalaca Republike Srpske u oblasti prestanka pušenja, posebno u primarnoj zdravstvenoj za rezultat su imale oko 1100 zdravstvenih radnika koji su prošli obuku za savjetovanje pušača po jedinstvenom programu; Vodič za odvikavanje od pušenja, namjenjen zdravstvenim profesionalcima; štampani materijali za pacijente. Povećanje procenta bivših pušača u 2010. godini za 5,7% u odnosu na 2002. godinu sigurno je dijelom i rezultat uspješno provedenih aktivnosti na odvikavanju od pušenja.

Projekat Svjetske zdravstvene organizacije "Zdravi gradovi"

[15.05.2012.]

Projekt Evropse kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (EuWHO) "Zdravi grad" dugoročni je međunarodni razvojni projekt koji ima za cilj postaviti zdravlje na sami vrh dnevnog reda političkih činilaca u evropskim gradovima i promovisati sveobuhvatne lokalne strategije za zdravlje i održivi razvoj zasnovane na principima i dugoročnim ciljevima strategija "Zdravlje za sve za 21. vijek" i "Lokalni dnevni red za 21. vijek".

Projekt "Zdravi grad" afirmiše holističku prirodu zdravlja, ukazujući na međuzavisnost fizičke, psihičke, socijalne i duhovne dimenzije zdravlja. Projekat polazi od pretpostavke da se bolje zdravlje može postići zajedničkim naporima pojedinaca i skupina koje žive u gradu. Bitna je postavka ovog projekta spoznaja da pri donošenju političkih odluka na nivou gradske vlasti treba uvijek obratiti pažnju na njihov mogući uticaj na zdravlje. Na stanje zdravlja građana bitno utiču uslovi stanovanja, stanje životne sredine, obrazovanje, javne službe, socijalna zaštita i drugo. Upravo zbog takvog uticaja, usmjerenost na zdravlje podrazumijeva uključivanje organizacija i pojedinaca koji djeluju izvan samog sektora zdravstva u aktivnosti na poboljšanju zdravlja građana. Ovaj se proces zajedničkog djelovanja na poboljšanju zdravlja označava terminom "intersektorsko ili međuresorno djelovanje" i cilj mu je poboljšati urbano okruženje u kojem ljudi žive, rade ili se školuju.

KAKO JE PROJEKT NASTAO I RAZVIJAO SE TOKOM DVADESET GODINA

Regionalna kancelarija za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije pokrenula je projekt "Zdravi grad" 1987. godine s ciljem da osnaži interes za pozitivni koncept zdravlja u gradovima širom Evrope te potakne i omogući direktnu saradnju među njima bez barijera političkih granica.
Dosad su dovršene četiri faze u provođenju projekta. U prvoj fazi Evropskog projekta «Zdravi grad» sudjelovalo je 35 gradova. Težište prve faze (1987. - 1992.) bilo je ojačati učešće zajednice, te, uklanjajući političke i institucionalne barijere promjeni, dovesti do partnerstva u stvaranju društvene politike zdravlja. Očekivani produkt prve faze bio je - izgraditi i staviti u funkciju «infrastrukturu» za provođenje projekta «Zdravi grad». Strateški ciljevi druge faze (1993-1998.) uključivali su ubrzavanje usvajanja društvene politike zdravlja na nivou grada, jačanje sistema podrške (alijanse za zdravlje) i izgradnju strateških veza s drugim sektorima i organizacijama koje utiču na razvoj gradova. Očekivani produkti druge faze bili su - stvaranje, usvajanje i provođenje ključnih dokumenata «Zdravog grada»: «Gradske slike zdravlja» i «Gradskog plana za zdravlje». Ti dokumenti su poslužili kao temelj za određivanje prioriteta, strateško planiranje i brigu za zdravlje. Treća faza projekta (1998. - 2003.) imala je za cilj strategiju dokumenata «Zdravlje za sve za 21. vijek» i «Lokalni dnevni red za 21. vijek» prevesti na «jezik» lokalnog nivoa izradom i implementacijom «Gradskog plana za održivi razvoj zdravlja». U trećoj fazi Evropskog projekta «Zdravi grad» učestvovalo je pedesetak gradova. Četvrta faza projekta (2003. - 2008.) okupila je najveći broj (preko 90) evropskih projektnih gradova oko četiri centralne teme: zdravo urbano planiranje, zdravo starenje, procjena uticaja na zdravlje (HIA) i fizička aktivnost. Radi značajnih promjena u okruženju sredinom četvrte faze uvedeno je nekoliko novih podtema - zdravlje migranata, globalno zatopljenje, pripremanje za krizne situacije (javnozdravstveni incidenti, katastrofe i krizna stanja), kreativni gradovi (kako koristiti kreativnost, dopuštanje i pomoć u promociji kvaliteta urbanog života) i socijalni marketing. Četvrta faza Evropskog projekta zatvorena je Zagrebačkom konferencijom 2008. godine usvajanjem deklaracije koja oblikuje vodeći izazov projekta u petoj fazi : "Zdravi grad prije svega treba biti grad za sve svoje stanovnike, inkluzivan, suportivan, socijalno osjetljiv i sposoban odgovoriti na različite potrebe i očekivanja svojih građana". Tri centralne teme pete faze (2008. - 2013.) - razvoj okruženja koje omogućava brigu i podršku, zdravi život te zdravo urbano okruženje i dizajn podržane su društvenim odrednicama zdravlja radi potrebe da se pravičnost ugradi u sve lokalne politike. Podučeni svjetskom ekonomskom krizom, svjesni dometa neoliberalne politike, u današnjem trenutku kada je (po riječima profesora Michaela Marmot-a u Izvještaju Globalne komisije za nejednakosti) "socijalna pravda postala pitanje života i smrti" svi se sektori društva sve više okreću zdravlju i blagostanju kao svojim temeljnim vrijednostima, a moto projekta Zdravi grad u petoj fazi glasi "Zdravlje i pravičnost u svim lokalnim politikama"! Projekt "Zdravi grad" u evropskoj je regiji pokazao vrijednost cjelovitog (holističkog) pristupa problemima kao što su siromaštvo, nasilje, društvena izolacija, substandardno stanovanje, nezadovoljene potrebe starijih i/ili mladih ljudi, beskućnici i migranti, nezdravo prostorno planiranje, zagađenost, odsutnost prakse aktivnog učešća, te ukazao na potrebu za ozbiljnim rješavanjem problema nejednakosti i održivog razvoja.

Projekt "Zdravi grad" uspješan je i popularan mehanizam za promociju politika i programa zasnovanih na zdravlju za sve na lokalnom nivou kroz proces koji uključuje izričitu političku obvezu, institucionalne promjene i međuresorna partnerstva, inovativne akcije koje rješavaju sve aspekte zdravstvenih i životnih uslova, te široko umrežavanje gradova preko cijele Evrope i dalje.

Pripremila: dr Vesna Rudić Grujić, specijalista higijene i zdravstvene ekologije u IZJZ RS

Ujed / Ugriz zmije

[11.05.2012.]

Kasno proljeće i nastupajući ljetni period je vrijeme intenzivnog boravka u prirodi kao što su obavljenje poljoprivrednih radova, izleti, planinarenja i slično, što uslovljava povećanu izloženost zmijskim ujedima. Iz toga razloga treba imati na umu neke činjenice i znanje kako bi se zaštitili od ujeda zmija, a ako dođe do ujeda ako se nepreduzmu blagovremene određene mjere, postupci i liječenje, posljedice zmijskog ujeda mogu biti smrtonosne.

Zmije napadaju čoveka iz straha, i samo ukoliko se nagaze ili isprovociraju u samoodbrani. Zmije su jako opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce ali i tada, ali ako nema naglih pokreta, neće napasti. Ukoliko se zmija nagazi ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu. Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu (kod neotrovnih je ona više jajolika) i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj.
Otrovne zmije imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sa jednom kesicom punom otrova. Taj otrov luči žlijezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izluči izvjesna količina otrova u ranu.

U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dvije vrste otrova. Jedan djeluje razorno na nervni sistem a drugi deluje na krv i krvarenje.

Klinička slika

Na mjestu zmijskog ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare, iako je moguće da postoji jedna ranica ili samo ograbotina. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, tj. rana pomodri i pojavi se otok. Nešto kasnije se na tom dijelu tijela javlja obamrlost i otok limfnih čvorova. Prilikom ujeda preko zuba zmija ispusti otrov koji ulazi u krv, koji se raznosi po cijelom tijelu, nakon čega se javlja slabost, drhtavica, vrtoglavica, bljedilo, ubrzavan puls i otežano disanje. Nakon toga može doći do prestanka zgrušavanja krvi, zatim pojave povraćanja, proljeva i gubitka svijesti. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosetljivost (koma). Pojava neuroloških ispada (delirijum, smetenost, konvulzije) su znaci krvarenja u mozgu koje je najčešci neposredni uzrok smrti. Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje a malo zatim i prestanka rada srca.

Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda. Najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.

Postupak kod zmijskog ujeda

Kod sumnje na zmiju otrovnicu potrebno je mirovnje tj. treba izbjegavati najmanjii pokret, a ako je ujed na ruci ili nozi ekstremitete treba imobilisati. Iznad mjesta ugriza ugriženi ekstremitet treba podvezati srednje jakim pritiskom kako bi se usporila venska cirkulacija u svrhu usporavanja širenja otrova u organizmu. Važno je, međutim, da se ne podveže prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija.

Danas je opšteprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!!! Nakon toga neophodan je hitan prevoz ugrižene osobe u zdravstvenu ustanovu (dom zdravlja, bolnica).

U načelu se hospitalizuje svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Terapijski tretman zmijskog ujeda

Nakon transporta do zdravstvene ustanove na osnovu procjene težine kliničke slike daje se serum protiv zmijskog otrova (serum antiviperinum) intramuskularno ili intravenski, prema protokolu. Serum antiviperinum delotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.
Osobama sa alergijskim bolestima ili reakcijama, nakon dobijanja podataka o ličnoj i porodičnoj anamnezi, poželjno je dati serum antiviperinum u bolničkim uslovima, intramuskularno i uz oprez. U svim slučajevima uključuju se analgetici, antibiotici, a nakon provjere sprovodi se antitetanusna zaštita. Ostali terapijski tretman se primjenjuje prema težini kliničke slike u bolničkim uslovima.

Prevencija zmijskog ujeda, preporuke

Neke zmijske ujede poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere predostrožnosti koje mogu znatno umanjiti mogućnost da ujeda zmija:

• Zmiju ne treba dirati. Vrlo često ugriz zmije se desi pri pokušaju da se zmija ubije ili znatiželja da joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo izuzetno napadaju.
• Izbjegavati kretanje kroz visoku travu, šiblje i korov bez prikladne odjeće i obuće (čizme), a boraviti na pokošenim dijelovima a kretati po pokošenim stazama i postojećim putićima.
• Ruke ne stavljati na mjesta koja nisu pregledna, zavlačenje u grmove, podizanje kamenja, branje šumskih plodova i slično.
• Poseban oprez pri penjanju po stijenama.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske u saradnji sa Fondom zdravstvenog osiguranja Republike Srpske je obezbijedio određene količine Seruma protiv zmijskog otrova i u toku distribucija u sve zdravstvene ustanove (domove zdravlja i bolnice). Distribucija se vrši direktno iz Instituta i preko Regionalnih zavoda za zaštitu zdravlja.

Pripremila: mr sci. dr Ljubica Jandrić, spec. epidemiolog u IZJZ RS

Značaj fizičke aktivnosti za djecu i omladinu

[08.05.2012.]

Fizička aktivnost podrazumijeva zalaganje za redovnu fizičku aktivnost i smanjenje vremena sedentarnog načina života, sa ciljem promocije psiho-fizičkog zdravlja svake osobe i postizanje i održavanje poželjne tjelesne mase. Umjerena fizička aktivnost pogoduje očuvanju zdravlja u starijem životnom dobu. Npr. ona poboljšava izdržljivost kardiorespiratornog sistema, fleksibilnost i mišićnu izdržljivost i snagu.

Redovna fizička aktivnost ojačava: mišićnu građu, kosti, tetive i zglobove, maksimizira kapacitet senzornih organa, mozga, srca i pluća, povećava fleksibilnost tijela, građu ukupnog funkcionalnog kapaciteta; može spriječiti vodeće bolesti ubice: kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i rak debelog crijeva, promovisati mentalno zdravlje, redukovati stres, strah i depresiju, osteoporozu (gubljenje koštane mase), redukovati samodestruktivne i anti-socijalne navike kao što su pušenje, zloupotreba supstanci i samoubistva i promovisati zdravlje i poboljšati mentalne funkcije, te povećati memoriju, razumijevanje pri učenju i koncentraciju.

Prema istraživanju sprovedenom u školskoj 2007/2008. godini, na uzorku 3301 učenika u srenjim školama u Banjoj Luci, Prijedoru i Doboju, evidentirano je da se učenici nedovoljno bave rekreativnim ili profesonalnim fizičkim aktivnostima. Rekreativnim fizičkim aktivnostima, 6 i više puta u nedjelji, bavi se 14,7% mladića i 9,2% djevojaka. Učestalost i vrijeme trajanja rekreativnog bavljenja fizičkom aktivnošću se smanjuje sa godinama uzrasta, 15-godišnjci rekreciju provode najčešće 3 puta nedjeljno, dok 18-godišnjaci 2 puta nedjeljno. Rekreacija kod djevojak u najvećem procentu je zastupljena do 30 minuta po treningu, a kod mladića 31-60 minuta.

Profesionalno bavljenje sportoma među srednjoškolskom omladinom u Banjoj Luci, Prijedoru i Doboju zastupljeno je značajno više kod mladića 36,0% nego kod djevojaka 15,2%. Od ukupnog broja adolescenta koji se bave sportom 23,7% je pothranjenih i 12,6% gojaznih adolescenata, što upućuje da im nedostaje pravilan program sportske ishrane. Sa godinama uzrasta značajno opada zainteresovanost za sport (15-godišnjaci 31,7%, 18-godišnjaci 17,8%).

Prema smjernicama vodič za fizičku aktivnost namjenjenog za američke profesionalce u SAD (2008 Physical Activity Guidelines for Americans), date su preporuke prema kojima se definiše fizička aktivnost, njeno trajanje i kome je namjenjena. Istraživanja su pokazala da je veliki broj fizički neaktivanih amerikanaca, svih populacionih grupa i da je potrebna povećati fizičku aktivnost radi unapređenja zdravlja i prevencije masovnih nezaraznih bolesti, koje su sve više u porastu.

Nove smjernice se zasnivaju na istrašivanju vezanom za zdravstvene prednosti fizičke aktivnosti. Sve je viša zabrinutost zasnovana na sve većem broju fizički neaktivne djece, omladine, kao i odraslih osoba. Istraživanja su pokazala da svaka populacina grupa može imati značajnu zdravstvenu korist od fizičke aktivnosti, koja je predložena u smjernicama.

Fizička aktivnost za djecu i omladinu (uzrasta 6 - 17 godina)
prema američkim smjernicama iz 2008. godine

Svak dan djeca i omladina treba da su 1 sat (60 minuta) ili više fizički aktivana, pri čemu treba da je zastupljeno više vrsta vježbi.

• Aerobne vježbe: 60 i više minuta /dan, treba uključiti aerobne vježbe umjerenog ili jakog inteziteta, najmanje 3 puta nedjeljno.
• Jačanje mišića: 60 ili više minuta/dan treba provoditi fizičku aktivnost za jačanje mišića, najmanje 3 puta u nedjelji.
• Jačanje kostiju : 60 ili više minuta/dnevno treba provoditi fizičku aktivnost za jačanje kostiju, najmanje 3 dana u nedjelji.

Važno je potaknuti mlade ljude da učestvuju u fizičkoj aktivnosti, da su aktivnosti raznolike i prikladne za njihovu dob i da uživaju u njima.

U američkim smjernicama termin ''fizička aktivnost'' uopšteno se odnosi na aktivnost koja utiče na poboljšanje zdravlja (npr. brzo hodanje, preskakanje konopca, ples, dizanje tegova, penjanje na igralištu).

Aerobna aktivnost

Nazivaju se kardio ili vježbe izdržljivosti. Pri ovoj aktivnosti aktivirani su veliki tjelesni mišići (brzo hodanje, trčanje, biciklizam, preskaknje konopca, plivanje). Aerobne vježbe ubrzavaju rad srce. Aerobna fizička aktivnost ima tri karakteristične komponente: intezitet, učestalosrt ili frekvencija i trajanje aktivnosti.

Intezitet – zavisi od toga na koji način osoba provodi aktivnost.
Primjer: umjeren intezitet je brzo hodanje, dok je snažan intenzitet trčanje.
Frekvencija – koliko često u toku nedjelje osoba radi vježbe
Trajanje – količo se dugo provodi aktivnost (trajanje vježbe)
Iako su sve ovo dijelovi jedne fizičke aktivnosti, istraživanja su pokazala da ukupna količina fizičke aktivnosti (trajanje umjerenog inteziteta fizičke aktivnosti, na primjer) je više važna za zdravstveni učinak nego bilo koja pojedinačna komponenta fizičke aktivnosti (učestalost, intenzitet ili trajanje).

Jačanje mišića

Uključuje trening vezan za povećanje otpora, to je na pr, dizanje tegova koje dovodi do povećanog mišićnog rada ili stvara otpor mišića protiv sile ili težine. Ove aktivnosti često uključuju korištenje relativno teških predmeta kao što su tegovi, koji se podižu više puta i pri tome koriste razne grupe mišića. Jačanje mišićne aktivnosti može se sprovoditi pomoću elastične trake ili povećanjem otpora tjelesnoj težini (penjanje ili sklekovi).

Aktivnosti vezane za jačanje mišića takođe imaju tri komponente:
Intenzitet - pokazuje kolika je sila teže ili koliki je teret koji osoba može podići
Frekvencija – koliko puta osoba ponavlja aktivnosti vezane za pojedine grupe mišića u toku jednog treninga.
Ponavljanje ovakave vrste treninga je bitno i treba da je analogno trajanju aerobnoj aktivnosti. Važno je da se obuhvate sve glavne grupe mišića u tijelu (noge, kukovi, leđa, stomak, grudi, ramena i ruke).
Koštano jačanje
Ova vrsta aktivnosti se ponekad naziva i težina – ležište ili aktivnost punjenja kostiju, zato što se sa ovom aktivnošću stavra sila koja djeluje na kosti i utiče na rast kosti i daje joj čvrstinu i snagu. Ta sila se najčešće proizvodi pod uticajem sile zemljine teže. Primjer vježbe za koštano jačanje su skakanje, penjanje, trčanje, brzo hodanje, dizanje tegova.

Tabela 1. Primjer aerobnih vježbi umjerenog i visokog intenziteta, vježbi za jačanje mišića i vježbi za jačanje koštanog tkiva, namjenjenih za djecu i omladinu

Napomena: Neke aktivnosti, kao što su biciklizam, mogu biti umjerenog ili visokog intenzitetom, zavisno o nivou aktivnosti
Izvor: 2008 Physical Activity Guidelines for Americans

Pripremila: dr Ljiljana Stanivuk, subspecijalista ishrane u IZJZ RS

22. april - Dan planete Zemlje

[22.04.2012.]

Dan planete Zemlje je međunarodni dan koji se svake godine obilježava 22. aprila. Njegovo obilježavanje prvi je predložio američki senator Gaylord Nelson. U to vrijeme, njegova ideja o stvaranju bolje životne sredine za buduće generacije nije naišla na veliko razumijevanje. Ljudi su vozili velike automobile i uživali u proizvodima industrijalizovanog svijeta, a istovremeno nisu previše razmišljali o zaštiti prirodnog svijeta ili o ljudskom uticaju na životnu sredinu.

Prvi Dan planete Zemlja pokazao se puno uspješnijim nego što su se organizatori uopšte nadali. Događaj je 22. aprila 1970. godine privuklo 20 miliona ljudi koji su se uključili u demonstracije protiv negativnog uticaja industrije na životnu sredinu. Šezdesete se smatraju erom protesta i javnih demonstracija, a to je vjerovatno i dodatno motivisalo običnog čovjeka da nešto preduzme.

S godinama su ljudi sve više shvatali potrebu aktivnog uključivanja u zaštitu životne sredine te je Dan planete Zemlja je sve više rastao i jačao.

Dvadeset godina kasnije, Dan planete Zemlja 1990. je postao globalni događaj kada je organizacija Earth Day Network započela novu kampanju podizanja svijesti o opasnostima globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Organizatori su pozvali na prestanak korištenja fosilnih goriva i početak upotrebe tada još alternativnih tehnologija za proizvodnju energije sa smanjenim uticajem na životnu sredinu. Ukoliko se čovjek ne vrati prirodi i ne uspostavi odgovorni kontakt s njom, Zemlja bi ubrzo mogla ostati bez uslova za život.

Aktivnost oko Dana planete Zemlje je značajno porasla na prelasku u novo hiljadugodišnje razdoblje. Do tada se u organizaciju ovog dana uključilo više od 5.000 različitih uruženja i organizacija za zaštitu životne sredine iz cijelog svijeta. Razna događanja povodom ovog dana se održavaju u više od 180 zemalja od Amerike i Gabona u Africi.

Kako se približava ovogodišnje, 42. obilježavanje Dana planete Zemlje pod nazivom „ Mobilišimo Zemlju“, ljude sve više ljute neuspjesi vlada da preduzmu bilo kakve korake u pravcu zaštite i očuvanja životne sredine.

Dana 22. aprila, više od milijardu ljudi širom svijeta učestvovaće u obilježavanju ovog Dana i pokušati „mobilisati Zemlju“. Ljudi svih nacionalnosti i porijekla izraziće svoju zahvalnost planeti i tražiti da se ona zaštiti. Zajedno ćemo biti ujedinjeni za održivu budućnost i pozivamo sve pojedince, organizacije i vlade da i one urade svoj dio. Učestvujte u lokalnim manifestacijama Dana planete Zemlje i priključite se jednoj od svjetskih kampanja Dana planete kako bismo prikupiti „Milijardu zelenih djela“ i istakli važnost pitanja zaštite životne sredine širom sveta.

Pripremila: Milka Mrđa, portparol u IZJZ RS

Svjetski dan zrdavlja - 07.04.2012.

[06.04.2012.]

Ove godine Svjetski dan zdravlja posvećen je starima, a zvanični slogan glasi: “Dobro zdravlje daje život godinama”! Ovogodišnja kampanja Svjetske zdravstvene organizacije ukazuje na to kako dobro zdravlje kroz život može pomoći i muškarcima i ženama da vode ispunjen i produktivan život u starijoj životnoj dobi, te da budu od velike koristi i pomoći porodici i zajednici.

Naš svijet se mijenja

U 21. vijeku, zdravlje je pod uticajem širokog spektra socijalnih faktora. Između ostalog, uticaj na zdravlje ima trend globalizacije ekonomije, sve veći broj ljudi koji žive i rade u gradovima, promjena porodičnih obrazaca i rapidni tehnološki napredak. Jedan od najvećih socijalnih transformacija je starenje populacije.

Ključne činjenice

• Svjetska populacija rapidno stari - od 2000. godine do 2050. godine udio ljudi koji imaju više od 60 godina će se udvostručiti
• Broj ljudi sa i preko 80 godina će se skoro učetverostručiti u periodu između 2000. godine i 2050. godine, odnosno svijet će imati najveći broj ljudi koji će doživjeti 80 ili 90 godina nego ikad do sada
• U prošlom stoljeću je došlo do značajnog povećanja očekivanog trajanja života, npr. očekivano trajanje života za žene u Čileu se povećalo sa 33 godine, koliko je iznosilo 1910. godine, na 82 godine, koliko je danas
• Uskoro će svijet imati više starijih ljudi nego djece, do 2050. godine ljudi sa 65 i više godina će biti brojniji u odnosu na djecu do 14 godina
• Demografske promjene će biti najdramatičnije i najbrže u zemljama sa niskim i srednjim prihodima

Šta starenje svjetske populacije nosi sa sobom?

Izazovi koji prate navedene demografske promjene:

1. Čak i u siromašnim zemljama, većina starih ljudi umire od hroničnih nezaraznih bolesti, kao što su: bolesti srca, maligni tumori i dijabetes, često bolujući od više tih oboljenja u isto vrijeme
2. Broj ljudi koji žive sa nesposobnošću se povećava zbog starenja populacije i većeg rizika od hroničnih zdravtvenih problema u starijoj dobi
3. Globalno, mnogo starih ljudi je pod rizikom zlostavljanja koje može ostaviti fizičke i psihološke posljedice
4. U porastu je potreba za dugoročnom njegom
5. U prirodnim katastrofama ili oružanim sukobima stare osobe su posebno ranjive.

Determinante zdravog starenja

Zdravo starenje je, naravno, povezano sa zdravljem u ranijim periodima života, ali i sa uticajem brojnih faktora. Pothranjenost ploda može povećati rizik od obolijevanja u odrasloj dobi, kad su u pitanju cirkulatorne bolesti ili šećerna bolest. Respiratorne infekcije u djetinjstvu povećavaju rizik od hroničnog bronhitisa odraslih. Gojaznost ili prekomjerna tjelesna težina adolescenata nosi rizik razvoja hroničnih bolesti, kao što su šećerna bolest, cirkulatorne bolesti, rak, respiratorni i poremećaji sistema za kretanje (mišići i kosti), u odrasloj dobi.

Funkcionalna sposobnost organizma raste tokom prvih godina života dostižući svoj maksimum u ranoj odrasloj dobi i prirodno opada nakon toga. Koliko će taj pad biti nagao zavisi, barem djelimično, od našeg ponašanja i izloženosti štetnim faktorima okoline tokom cijelog životnog vijeka. To uključuje, šta jedemo, koliko smo fizički aktivni ,odnosno koliko smo izloženi zdravstvenim rizicima, kao što je pušenje, štetna konzumacija alkohola ili izloženost otrovnim materijama.

Aktivnosti u evropskom regionu SZO - Zdravo starenje

Udio populacije sa i preko 65 godina u evropskom regionu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) skoro će se udvostručiti u periodu između 2010. i 2050. godine. Iz tog razloga regionalna kancelarija SZO za Evropu identifikovala je pet prioritetnih intervencija u cilju zadržavanja nezavisnosti starijih ljudi u obavljanju svakodnevnih aktivnosti te izbjegavanja onesposobljenosti. To su:

1. Prevencija padova
2. Promocija fizičke altivnosti
3. Vakcinacija starijih ljudi protiv gripa i prevencija infektivnih bolesti u okviru zdravstvene zaštite
4. Javna podrška neformalnoj njezi (njega van zdravstvenih i ustanova za njegu) starijih sa fokusom na kućnu njegu
5. Jačanje gerijatrijskih i gerontoloških kapaciteta ljudskih resursa u sektoru zdravstvene i socijalne zaštite.

Borba protiv stereotipa

Generalno, svi cijenimo i poštujemo starije ljude koje volimo ili dobro poznajemo. Ali stavovi prema starijim u široj zajednici mogu da budu različiti. Marginalizacija može da bude strukturalna, na primjer ustanovljena dob penzionisanja, ili neformalna, smatrajući stariju osobu manje vrijednu kao potencijalnog zaposlenika. Takvi stavovi su dio stereotipa, odnosno diskriminacije ljudi zbog njihove dobi, što oslikava engleska kovanica “ageism”. “Ageism” dijeli društvo na mlade i stare. Začarani krug može biti prekinut promjenom stereotipa i naših stavova prema starijim ljudima.

Pripremila: dr Dijana Štrkić, specijalista socijalne medicine sa organizacijom i ekonomikom zdravstvene zaštite u Institutu za javno zdravstvo

HEMORAGIČNA GROZNICA SA BUBREŽNIM SINDROMOM (HGBS) "MIŠJA GROZNICA"

[02.03.2012.]

Hemoragična groznica sa bubrežnim sindromom (HGBS), poznata kao "mišija groznica"je akutna zoonoza od koje obolijevaju mišoliki glodari sa kojih se u određenim prilikama može prenijeti na čovjeka.

Bolest je kod nas stalno prisutna sa različitom učestalošću od godine do godine. Većinom se radi o sporadičnim slučajevima, a rjeđe u vidu epidemija. Epidemije se javljaju u godinama kada je znatno povećana populacija glodara ("mišija godina"). Na brojnost glodara mogu uticati različiti ekološki činioci, prehrambeni, klimatski. Sezona javljanja ove bolesti je uglavnom proljeće i rano ljeto.

Rezervoari i izvori bolesti

Rezervoar i izvor uzročnika su razne vrste mišolikih
glodara – šumski, poljski, domaći miš, domaći pacov i drugi. Zaražene životinje većinom nemaju simptome, već samo uzročnike izlučuju u spoljašnju sredinu. Zaraženi glodar preko svojih izlučevina (pljuvačke, mokraće i izmeta) zagađuje spoljnu sredinu (zemljište, vodu i predmete) i hranu.

Prirodna žarišta su mjesta u prirodi gdje borave mišoliki glodari zaraženi virusom i svojim izlučevinama zaražavaju to mjesto!

Putevi prenosa bolesti

Čovjek se zarazi direktnim ili indirektnim kontaktom sa zaraženim životinjama: udisanjem kontaminirane prašine ili upotrebom hrane i vode koji su zagađeni svježim izlučevinama zaraženih glodara kao i prilikom direktnog kontakta, hvatanje i slično.

Klinička slika

Nakon ulaska virusa u organizam čovjeka do pojave prvih simptoma bolesti (period inkubacije) može proći od nekoliko dana do 2 mjeseca, najčešće 2 do 4 nedelje.

Bolest počinje naglo visokom temeraturom (do 40ºC), zatim se javlja drhtavica, glavobolja, opšta slabost, mučnina, povraćanje, bolovi u stomaku, crvenilo lica i konjuktiva, tačkasta krvarenja po koži. Nakon ove faze dolazi do pojave krvarenja u koži, sluzokoži, unutrašnjim organima usljed čega dolazi do oštećenja odnosno zatajenja rada bubrega. Vrlo često, sa prvim simptomoma bolest se na prepozna, a zbog bolova u stomaku oboljeli mogu da završe u hirurškoj sali.

Bolest se ne prenosi sa čovjeka na čovjeka!!!

Kako se zaštititi od ove bolesti?

• Izbjegavanje boravka u prirodnim žarištima HGBS-a, naročito u "mišjim godinama".
• Izbjegavanje boravka u bujnoj vegetaciji niskog rastinja (gdje se glodari razmnožavaju) i terene koji su izrovareni mišijim rupama.
• Životne namirnice i vodu za piće obavezno zaštititi od glodara, naročito za vrijeme boravka u šumi, polju, vikendici, na izletu i drugim mjestima u prirodi. Ne ostavljati ih direktno na zemlji!
• Prije upotrebe, obavezno pranje voća i povrća koje je moglo da bude zagađeno izlučevinama glodara higijenski ispravnom vodom.
• Nekorištenje vode iz neuređenih šumskih izvora, jer mogu biti kontaminirani.
• Prije jela obavezno pranje ruku higijenski ispravnom vodom, ili čišćenje vlažnim maramicama za dezinfekciju.
• Redovno uklanjanje otpadaka hrane i drugih otpadnih materija na higijenski način, a mjesto za prikupljanje otpadnih materija zaštititi od pristupa glodara.
• Dezinfekcija površina kontaminiranih izlučevinama glodara, prskanjem dezinficijensima (hlorni preparati) prije pristupanja njihovom čišćenju. Za čišćenje ovih površina koristiti vlažne krpe namočene u dezinficijense (ne metle i usisivače).
• Pri obavljanju poslova pri kojima se diže prašina sa tla korištenje maske preko nosa i usta.
• Izbjegavanje direktno ležanje na zemlji, pogotovo ako su uočeni glodari ili njihove rupe.
• Poslije boravka u prirodi, ako se pojave bilo kakvi znaci bolesti karakteristični za HGBS: (povišena temperatura, pojava krvarenja u koži ili poremećaj rada bubrega), odmah se javiti ljekaru radi preduzimanja blagovremenog liječenja. Pri pregledu, obavezno navedesti podatak o boravku u prirodi da su vidjeli ili bili u kontaktu sa glodarima.
• Sistematsko i povremeno uništavanje glodara (deratizacija) pod nadzorom stručnih službi u domaćinstvima i naseljima i oko naseljenih mjesta u blizini žarišta, stambenim blokovima, parkovima, deponijama, obalama rijeka i svim mjestima gdje se mogu naći mišoliki glodari.

Pripremila: Mr sci. dr Ljubica Jandrić, epidemiolog u IZJZ RS

ZAUŠNJACI - Šta treba znati

[02.02.2012.]

Zaušnjaci

Zaušnjaci su akutna zarazna bolest uzrokovana virusom parotitisa. Prije uvođenja i razvoja vakcinacije predstavljali su uobičajeno oboljenje u djetinjstvu. Sada se uglavnom javljaju u vidu sporadičnih epidemija koje su proširene u cijelom svijetu i to u kolektivima djece predškolskog i školskog uzrasta i među adolescentima. Najčešće se javljaju zimi i u proljeće, a virus se prenosi kapljičnim putem (govor, kašnjanje, kihanje). Od zaušnjaka  boluju uglavnom djeca, ali i odrasli koji ih nisu preležali u djetinjstvu ili nisu kompletno vakcinisani. Jednom preležana bolest ostavlja solidan trajan imunitet.

Izazivač je virus koji je neotporan u spoljašnjoj sredini i osjetljiv je na dezinfekciona sredstva. Na sobnoj temperaturi se održava samo 3 dana, a na temperaturi od 0 do7 stepeni Celzijusa godinu dana. Rezervoar virusa je čovjek. Izvor infekcije je sekret iz nosa i ždrijela oboljele osobe.

Simptomi i dijagnoza

Uglavnom protiču kao lako oboljenje. Inkubacija (period od ulaska virusa u organizam do pojave prvih simptoma bolesti) je dugačka i iznosi 14 do 20 dana. Bolesnik je zarazan zadnja tri dana inkubacije i sljedećih 6 dana.

Bolest počinje postepeno sa temperaturom do 38 stepeni i malaksalošću, glavoboljom, grloboljom, bolovima u uhu, povraćanjem. Poslije dan- dva javlja se otežano žvakanje, a zatim otiče pljuvačna žlijezda sa jedne strane, a poslije 10 do 30 časova i sa druge strane lica. Nekada je prisutan otok samo sa jedne strane. Izvodni kanal parotidne žlijezde koji se nalazi sa unutrašnje strane obraza uz gornje kutnjake je otečen i crven. Otok se prostire ispred i ispod uha, a kada je veliki, onda se spušta na vrat. Otok je lako bolan, tjestast, a koža iznad otoka je blijeda i napeta, žvakanje  je otežano sa bolom prilikom gutanja, otvaranja usta ili bol prilikom konzumiranja kisele hrane i pića.

Znaci zapaljenja i otok se povlače za 5 do 7 dana. Period oporavka traje od 5 do 7 dana, tako da cijela bolest, ako nema komplikacija, traje oko 15 dana.

Dijagnoza se postavlja na osnovu epidemioloških podataka, kliničke slike i laboratorijskih ispitivanja. Krvna slika ukazuje na virusnu infekciju; smanjenje ukupnog broja leukocita uz relativni porast limfocita govori u prilog virusnog parotitisa, amilaze u serumu i urinu su povišene.

Komplikacije i liječenje

Komplikacije zaušnjaka nastaju rijetko, a mogu biti:

• meningoencefalitis (upala mozga i moždanih ovojnica)
• upala testisa, jajnika,
• upala gušterače, pluća, bubrega, zglobova
• gubitak sluha

Liječenje je simptomatsko. Preporučuje se lokalni oblog, antipiretici (lijekovi za snižavanje temperature), lagana i mekana hrana, mirovanje. Iako su zaušnjaci lako oboljenje, zbog mogućih komplikacija važno je da se ostane u krevetu sve dok se otok potpuno ne povuče. Budući da su zaušnjaci virusna bolest, ne mogu se liječiti antibioticima. Ako nije došlo do pojave komplikacije, simptomi u većini slučajeva traju od deset dana do dvije sedmice, nakon čega je bolesnik potpuno oporavljen bez posljedica.

Prevencija

Vakcinacija predstavlja najefikasniju mjeru prevencije. Vakcina protiv zaušnjaka je u redovnom kalendaru vakcinacije u Republici Srpskoj, u sklopu MRP vakcije zajedno sa morbilima i rubelom. Vakcinacija se započinje davanjem prve doze vakcine sa navršenom prvom godinom života, a revakcinacija slijedi prije polaska u školu tj. sa 6 godina. Međutim, vakcinaciji ili revakcinaciji do navršene 19-te godine života podliježu i djeca i omladina koja prethodno nisu vakcinisana ili revakcinisana.
Od ostalih mjera sprečavanja nastanka i širenja infekcije najbitnije su:

• Sprovođenje mjera lične higijene – često pranje ruku toplom vodom i sapunom, posebno nakon kihanja, kašljanja
• Respiratorna higijena (pokrivanje nosa i usta kod kihanja i kašljanja - korištenje papirnih ubrusa - lotos maramica, te odlaganje na higijenski način)
• Izbjegavanje diranja očiju, nosa, usta jer se i tako može virus prenijeti
• Izbjegavanje kontakta sa oboljelim, mjesta većih okupljanja
• Kod pojave simptoma bolesti ostati u kući, ne ići u školu, vrtić
• Kolektivna higijena (čišćenje, dezinfekcija prostora i površina, predmeta i igračaka, redovno provjetravanje prostorija i učionica, posebno na odmorima i između smijena)
• Zdravstveno vaspitanje, kotinuirano informisanje, adekvatna komunikacija (profesionalna i javna) – obezbijediti da se djeca pridržavaju ovih mjera, tako što će zajedno sa svojim nastavnicima vježbati, a kontrolu primjene tih mjera treba da sprovode nastavnici

Pripremila: dr Nina Rodić Vukmir, specijalista epidemiologije u IZJZ RS

Ključni rezultati istraživanja "Upotreba alkohola, duvana i opojnih droga među učenicima prvih razreda srednjih škola"

[23.11.2011.]

Institut za javno zdravstvo u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske predstavilo je juče, 22.11.2011. godine, rezultate istraživanja „Upotreba alkohola, duvana i opojnih droga među učenicima prvih razreda srednjih škola“. Istraživanje je provedeno u 162 odjeljenja i obuhvatilo je 3.132 učenika sa navršenih 15 godina tokom marta i aprila ove godine.

1.Ključni rezultati

1.1. Upotreba duvana (cigareta)

• Za nešto više od polovine učenika je vrlo lako i lako da doći do cigareta ukoliko bi to poželjeli, dok 12,4% navodi da im je nemoguće, a 4,6% da im je vrlo teško doći do cigareta;
• Cigarete je bar jednom u životu probalo 37,9% učenika, značajno više dječaka u poređenju sa djevojčicama (χ²=18,907, p=.000). U mjesecu koji je prethodio istraživanju (tokom proteklih 30 dana) cigarete je pušilo 14,5% učenika, podjednak broj dječaka i djevojčica;
• Najveći procenat učenika je popušio cigaretu tokom života na području Doboja (46,3%) i Banja Luke (39,30%), takođe, upotreba cigareta tokom mjeseca koji je prethodio istraživanju je najveća u navedenim područjima tj. Doboju (21,6%) i Banja Luci (15,8%). U poređenju sa prosječnom vrijednošću na nivou Republike Srpske navedena odstupanja su statistički značajna;
• Značajno veći procenat učenika koji su koristili cigarete tokom života i tokom mjeseca koji je prethodio istraživanju je prisutan u kategoriji učenika sa najnižim školskim uspjehom. Navedeni trend se smanjuje sa većim školskim uspjehom, te je najmanji u kategoriji učenika sa odličnim uspjehom;
• Ukoliko poredimo starost konzumiranja prve cigarete i svakodnevnog pušenja, možemo uočiti da je nešto veći procenat učenika (53,8%) prvu cigaretu popušio sa 13 godina i manje, dok je 75,2% učenika počelo svakodnevno da puši sa 14 godina i više;
• Zabilježen je trend pada u pogledu upotrebe cigareta u mjesecu koji je prethodio istraživanju, tj. 18,2% mladih je pušilo cigarete u mjesecu koji je prethodio istraživanju u 2008. godini dok je u aktuelnom istraživanju taj procenat manji i iznosi 14,5%.

1.2. Upotreba alkoholnih pića

• Za 68,5% učenika je vrlo lako/lako da dođu do piva i vina (67,2%), dok su žestoka alkoholna pića procjenjena kao lako dustupna (vrlo lako/lako ) od strane polovine učenika (51,0%);
• Blizu 90% učenika je navelo da su pili alkohol, bar jednom, tokom života, dok je 74,7% učenika pilo alkohol u godini koja je prethodila istraživanju. Blizu polovine učenika (47,2%) je konzumiralo alkohol u mjesecu koji je prethodio istraživanju. Statistički značajno veći procenat dječaka je konzumirao alkohol u svim vremenskim trendovima (u životu, u proteklih 12 mjeseci i proteklih 30 dana) u poređenju sa djevojčicama;
• Konzumiranje alkohola tokom života, godine (u proteklih 12 mjeseci) i mjeseca koji je prethodio istraživanju (u proteklih 30 dana) je, u poređenju sa prosjekom Republike Srpske, značajno više zastupljena na području Banja Luke, Doboja i Foče;
• U mjesecu koji je prethodio istraživanju (u proteklih 30 dana) najveći procenat mladih je pio pivo (42,9%), zatim vino (35,4%) dok se na posljednjem mjestu nalaze žestoka alkoholna pića (28,0%);
• Oko 40% mladih je bilo pod jakim uticajem alkohola, bar jednom, u životu i to značajno veći procenat mladih na području Doboja (50,9%), Banja Luke (43,9%) i Foče (42,3%) u poređenju sa prosjekom Republike Srpske. Intenzivno konzumiranje alkohola tokom života je značajno više prisutno kod dječaka, nego kod djevojčica , kao i kod učenika sa nižim školskim uspjehom;
• Blizu jedne trećine mladih je bilo pod jakim uticajem alkohola u godini koja je prethodila istraživanju (proteklih 12 mjeseci), značajno veći procenat na području Doboja (34,0%) i Banja Luke (29,5%). Veći procenat dječaka nego djevojčica je bio pod jakim uticajem alkohola u godini koja je prethodila istraživanju, a ukoliko se osvrnemo na upotrebu alkohola s obzirom na školski uspjeh možemo uočiti da je najviše učenika (37,3%) sa nedovoljnim uspjehom bilo pod jakim uticajem alkohola, a najmanje u kategoriji učenika sa odličnim uspjehom (16,6%) u godini koja je prethodila istraživanju;
• Oko 10% učenika je bio pod jakim uticajem alkohola u mjesecu koji je prethodio istraživanju, znatno veći procenat na području Doboja (13,6%) i Foče (12,1%) . Duplo više dječaka, nego djevojčica bilo pod jakim uticajem alkohola u mjesecu koji je prethodio istraživanju, takođe, sa manjim školskim uspjehom raste procenat učenika koji su bili pod intenzivnim uticajem alkohola u mjesecu koji je prethodio istraživanju;
• Najveći procenat učenika (blizu polovine) su probali pivo i vino sa 13 godina i manje, dok je nešto manji procenat (41,3%) probalo žestoka alkoholna pića sa 13 godina i manje. Oko jedne trećine mladih je bilo pod jakim uticajem alkohola (napilo se) prvi put sa 13 godina i manje;
• U prethodnom istraživanju (2008. godina) 75,1% mladih je navelo da su pili alkohol, bar jednom, u životu, dok je u 2011. godini taj procenat nešto veći (87,6%). Ukoliko posmatramo trend konzumiranja alkohola na mjesečnom nivou, tokom mjeseca koji je prethodio istraživanju u 2008. godini 52,8% mladih je pilo alkohol, dok je u 2011. godini navedeni procenat nešto manji i iznosi 47,2%.

1.3. Upotreba psihoaktivnih supstanci

• Najveći procenat učenika (34,9%) navodi da im je nemoguće, a 13,2% da im je vrlo teško doći do marihuane ukoliko bi to poželjeli, dok je za 19,2% učenika prilično lako/lako nabaviti marihuanu;
• Kanabis je tokom života koristilo 4,5% učenika (probalo kanabis bar jednom u životu), dok je u godini koja je prethodila istraživanju kanabis koristilo 3,3% učenika (u proteklih 12 mjeseci). Najmanji procenat učenika (1,4%) je koristio kanabis u mjesecu koji je prethodio istraživanju (u proteklih 30 dana);
• Značajno veći procenat dječaka, nego djevojčica je konzumirao marihuanu u životu, u godini i mjesecu koji su prethodili istraživanju;
• Posmatrajući trend konzumiranja marihuane među učenicima različitih teritorijalnih oblasti Republike Srpske najveći procenat učenika u području Banja Luke je konzumirao marihuanu u životu i tokom godine koja je prethodila istraživanju;
• Najveći procenat učenika koji su konzumirali marihunu, svoje prvo iskustvo sa istom su ostvarili na uzrastu od 14 godina i više;
• Oko 40% učenika navodi da im je nemoguće doći do amfetamina i ekstazija ukoliko bi to poželjeli, s druge strane, procjena dostupnosti sredstava za smirenje je znatno veća tj. 19,7% učenika procjenjuje da im je prilično lako i vrlo lako (13%) doći do sredstava za smirenje ukoliko bi to poželjeli;
• Sredstva koja se inhaliraju je bar jednom u životu probalo 5,3% učenika, dok je ekstazi konzumiralo 1,4% učenika. Konzumiranje sredstva za inhaliranje je najviše prisutno u području Istočnog Sarajeva, u poređenju sa prosjekom Republike Srpske;
• U pogledu konzumiranja ostalih opojnih sredstava najviše se ističu sredstva za smirenje, koja je konzumiralo 4,2% učenika, veći procenat djevojčica i učenika sa najnižim školskim postignućem (nedovoljan);
• U istraživanju provedenom u 2008. godini 4,9% mladih je bar jednom u životu konzumiralo kanabis, dok je u aktuelnom istraživanju taj procenat skoro identičan i iznosi 4,5%. Konzumiranje navedene supstance je u oba istraživanja zastupljenije među dječacima, nego djevojčicama;
• Poredeći upotrebi ostalih psihoaktivnih supstanci u 2008. godini 2,5% mladih je koristilo inhalante, a 4,0% sredstva za smirenje, dok je u 2011. godini taj procenat nešto veći za inhalante (5,3%) i sredstva za smirenje (4,2%).

1.4. Procjena rizika i zastupljenost rizičnog ponašanja

• Oko jedne četvrtina učenika navodi da većina njihovih prijatelja puši cigarete, dok 61,8% učenika navodi da malo/nekoliko prijatelja puši cigarete;
• Blizu polovine ispitanih učenika navodi da većina njihovih prijatelja pije alkoholna pića (pivo, vino, žestoka pića i sl.), dok kod 10,5% srednjoškolaca svi prijatelji konzumiraju alkohol;
• Oko 1/4 srednjoškolaca navodi da se većina njihovih prijatelja napije, dok 57,1%% mladih navodi da se malo/nekoliko njihovih prijatelja napija;
• Najveći procenat ispitanih srednjoškolaca navodi da određen broj (malo, nekoliko, većina, svi) njihovih prijatelja puši marihuanu (oko 19,6%), dok 13,0% mladih navodi da manji broj (malo/nekoliko) njihovih prijatelja koristi sedative ili sredstva za smirenje;
• Oko 24,0% učenika navodi da njihova starija braća ili sestre puše cigarete, 36,5% navodi da starija braća ili sestre piju alkoholna pića, dok se procenat konzumiranja psihoaktivnih supstanci kreće u rasponu od 5,3% (sedativi) do 4,4% (marihuana, ekstazi);
• Skor procjene rizika po fizičko i drugo zdravlje za svakodnevno pušenje cigareta je znatno veći (3,07), dok se povremeno pušenje cigareta procjenjuje kao manje štetno po zdravlje (2,34);
• Učenici kao manje rizično procjenjuju pijenje jednog do dva pića skoro svaki dan (2,50) u poređenju sa pijenjem pet ili više pića na sedmičnom nivou (2,86), dok se kao najrizičnije procjenjuje pijenje četiri ili više pića na dnevnoj osnovi (3,08);
• Procjena štetnosti upotrebe marihuane raste sa učestalošću konzumiranja iste, tj. najveći rizik po zdravlje je procjenjen ukoliko se marihuana koristi svakodnevno (3,37), a najmanji ukoliko se proba jednom ili dva puta (2,97);
• Ukoliko poredimo teritorijalna područja Republike Srpske najveća procjena štetnosti konzumiranja marihuane na nivou oprobavanja, povremene do svakodnevne upotrebe je zabilježena na području Istočnog Sarajeva, Bijeljine i Zvornika;
• Probavanje opojnih supstanci tj. ekstazija i amfetamina se procjenjuje kao manje štetno u poređenju sa procjenom štetnosti svakodnevne upotrebe navedenih supstanci. Procjena štetnosti upotrebe navedenih supstanci (probavanje, svakodnevno konzumiranje) je veća kod djevojčica u poređenju sa dječacima;
• U pogledu procjene štetnosti upotrebe duvan, alkohol i drugih opojnih sredstava po zdravlje djevojčice štetnijim procjenjuju svakodnevnu i povremenu upotrebu navedenih supstanci u odnosu na dječake.
  

GRIPA - Šta treba znati

[25.10.2011.]

Šta je gripa?

Gripa je virusno respiratorno oboljenje koje se redovno javlja u sezonskim epidemijama u zimskim mjesecima. Ona se prenosi s osobe na osobu kašljanjem i kihanjem, te dodirom ruku. Od gripe mogu oboljeti svi, i mladi i zdravi ljudi.

Gripa se ne bi trebala miješati sa prehladom. Gripa može uzrokovati teške bolesti, a u nekim slučajevima stanje može zahtijevati odlazak u bolnicu ili uzrokovati smrt. Za razliku od prehlade, za potpuni oporavak od gripe može biti potrebno nekoliko sedmica.

Gripa pogađa svaku zemlju u trajanju od 1-2 mjeseca, dok u čitavoj Evropi traje 4 mjeseca. Sporadične infekcije se javljaju i van sezonskog perioda, tj u toplim mjesecima, ali je učestalost obolijevanja izuzetno niska.

Evropska mreža za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti, osnovana od strane Evropske unije, objedinjuje izvještaje referentnih laboratorija i izvještaje kliničkog nadzora iz 23 zemlje EU, uključujući Island i Norvešku, prateći influencu na prostoru čitave Evrope.

Svaki ljekar odnosno zdravstvena ustanova je u zakonskoj obavezi da aktivno prati pojavu respiratornih bolesti sa povišenom temperaturom, posebno grupisanje bolesti “sličnih gripi”, težih oblika upale pluća i da prijavi u higijensko-epidemiološku službu nadležnog doma zdravlja.

Koji su simptomi?

Ako imate gripu, možete imati:

• groznicu
• povišenu temperaturu
• kašalj
• hunjvicu
• bolove u mišićima i zglobovima
• ekstremni umor
• glavobolju
• bol u grlu
• proljev i povraćanje

Vakcina protiv gripe

Vakcinacija je najefikasniji, najbolji i najjeftiniji način da se zaštitite od neke zarazne bolesti, pa tako i od gripe. Vakcina sadrži mrtve viruse, koji ne mogu izazvati bolest, ali stimulišu nastanak otpornosti.

Vakcina protiv gripe se daje svake godine u ranu jesen kako bi se zaštitilo stanovništvo pod povećanim rizikom od nastanka komplikacija tokom infekcije sa virusom gripe. Upravo zato, vakcina se posebno preporučuje starijim osobama i osobama starijim od 6 mjeseci sa hroničnim oboljenjima. Svake godine grupa stručnjaka koju formira SZO u februaru revidira sastav vakcine za sljedeću sezonu i daje preporuku preko regulatornih tijela proizvođačima vakcina.

• A/California/7/09 (H1N1)
• A/Perth /16/2009 (H3N2)
• B/Brisbane/60/2008

Vakcina protiv gripe neće spriječiti bolesti izazvane drugim virusima.
Potrebno je da prođe do 2 sedmice nakon vakcinacije dok se ne razvije zaštita. Zato je neophodno vakcinisati se na vrijeme. Zaštita traje od 6 do 12 mjeseci.

1. Pacijenti na hemodijalizi
2. Pacijenti koji boluju od šećerne bolesti- insulin ovisni
3. Pacijenti koji su liječeni kardiohirurškim metodama liječenja, odnosno:

• pacijenti sa ugrađenim stentom
• pacijenti kojima je rađena balon dilatacija
• pacijenti kod kojih je rađen bajpas
• pacijenti sa ugrađenim vještačkim valvulama
• pacijenti sa ugrađenim pejsmejkerom

4. Djeca liječena od reumatske groznice sa promjenama na srcu
5. Djeca oboljela od cistične fibroze pluća
6. Osobe koje boluju od mišićne distrofije i osobe oboljele od multiple skleroze
7. Osobe koje su završile sa prijemom hemoterapije i trenutno nemaju kliničkih znakova bolesti
8. Osobe u kolektivnim smještajima (domovi za stara i nemoćna lica, domovi za lica sa posebnim potrebama i kolektivni smještaji za izbjegla i raseljena lica)

Takođe, sve ostale osobe koje se žele vakcinisati, to mogu da urade u Institutu za javno zdravstvo u Banja Luci svaki radni dan od 8 do 14 časova. Cijena vakcine je 15 KM.

Ko može da dobije vakcinu protiv gripe?

Sve osobe, starije od 6 mjeseci, mogu da dobiju vakcinu protiv gripe.

• zdravstveni radnici, prosvjeta, šalterski radnici, vojska, policija, javna uprava
• osobe u kolektivnim smještajima (domovi za stara i nemoćna lica, domovi za lica sa posebnim potrebama i kolektivni smještaji za izbjegla i raseljena lica.

Posebno se preporučuje oboljelim od:

• dijabetesa i drugih metaboličkih oboljenja
• kardiovaskularnih i plućnih bolesti
• bolesti bubrega i osobama na hemodijalizi
• multiple skleroze i mišićne distrofije
• drugih hroničnih oboljenja
• osobama koje njeguju malu djecu i hronične bolesnike
• osobama starijim od 65 godina

Neki ljudi ne bi trebali primiti vakcinu protiv gripe ili bi trebali pričekati:

• Recite svom ljekaru ukoliko imate bilo kakvu tešku (po život opasnu) alergiju, uključujući i jaku alergiju na jaja. Teška alergija na bilo koju komponentu vakcine može biti razlog da se ne vakcinišete. Alergijske reakcije na vakcinu protiv gripe su rijetke.
• Osobe koje imaju umjeren ili težak oblik neke zarazne bolesti obično treba da pričekaju dok se ne oporave prije nego što dobiju vakcinu protiv gripe. Ukoliko ste bolesni, razgovarajte sa svojim ljekarom da li da pomjerite termin vakcinacije.

Koje su nuspojave vakcine protiv gripe?

Vakcina, kao i svaki drugi lijek, može izazvati alergijske reakcije ili manje nuspojave kao što su: bolno, crveno ili otečeno mjesto uboda, promuklost, povišena temperatura, glavobolja, zamor.
Ukoliko se pojave ovakvi problemi, oni obično počnu ubrzo nakon vakcinacije i traju 1-2 dana.

KAKO ZAŠTITITI SEBE I DRUGE?

Primjenom svakodnevnih mjera štitimo sebe i druge:

• Pokrijte usta kada kašljete ili kišete (ako nemaš maramicu, kihni u podlakticu)
• Bacite papirnu maramicu nakon svake upotrebe
• Redovno perite ruke toplom vodom i sapunom
• Izbjegavajte veće skupove ili bliski kontakt sa drugim osobama
• Provjetravajte prostorije
• Vratite se u školu ili na posao tek kada se potpuno oporavite

Pravila tri da protiv gripe zaštitiš se ti:

	1. vakciniši se
	2. sprovodi svakodnevne mjere zaštite i higijene
	3. uzimaj antivirusne lijekove (Tamiflu, Relenza) samo ako ti ljekar propiše

NE PODCJENJUJTE OPASNOST OD SEZONSKE GRIPE! VAKCINIŠITE SE!

Pripremila: dr Nina Rodić Vukmir, specijalista epidemiologije u IZJZ RS

"Moj tanjir" - novi grafički prikaz smjernica za pravilnu ishranu

[17.10.2011.]

Američka agencija za poljoprivredu (U.S. Department of Agriculture) nedavno je predstavila “MyPlate” novi grafiički prikaz smjernica za pravilnu ishranu, sa ciljem da zamijeni do sada primjenjivanu piramidu ishrane.

Prvi vodič za ishranu i prva piramida ishrane pojavila se 1992. godine, 2005. godine zamenjena je sa grafikom “Moja piramida” koja je u piramidu ubacila i preporuke za fizičku aktivnost.

Cilj novog sistema je da pomogne onima koji žele da izaberu obrok sa dobro izbalansiranim odnosom između grupa namirnica kako bi imali pravilnu ishranu i spriječili pojavu gojaznosti. Akciju je podržala i Mišel Obama. Prva dama SAD-a poznata je po svojoj borbi protiv gojaznosti djece, pa je i ona doprinjela unaprijeđenoj verziji preporuka za pravilnu ishranu.



Osnovne karakteristike novog prikaza.

Prednosti:

• Tanjir je lakši za praćenje.
• Po prvi put istaknuta je važnost povrća, koje predstavlja najvažniji izvor hranljivih materija.
• U tanjiru nema slatkiša i šećera koji su bili na vrhu piramide i koje je piramida dozvoljavala u organičenim količinima.
• Podjela tanjira. Idealno, svaki obrok uključuje voće, povrće, neku vrstu proteina, žitarice i mliječne proizvode.

Najčešće zamjerke novim preorukama "MyPlate" su:

• Nedostaju masti.
• Nedostaju preporuke za fizičku aktivnost.
• Veličina tanjira je isto tako važna.

Pripremila: Mr. sci dr Vesna Rudić Grujić

Svjetski dan hrane, 16. oktobar 2011.

[11.10.2011.]

• podsticanje nacionalnih, bilateralnih, multilateralnih i vladinih aktivnosti u rješavanju poljoprivredne proizvodnje;
• podsticanje ekonomske i tehničke saradnje među zemljama u razvoju;
• podsticanje učešća seoskog stanovništva, naročito žena u odlukama i aktivnostima koje utiču na njihove životne uslove;
• povećanje svijesti o problemu gladi u svijetu;
• promocija unapređenja tehnologija u zemljama u razvoju;
• jačanje međunarodne i nacionalne solidarnosti u borbi protiv gladi, neuhranjenosti i siromaštva sa naglaskom na dostignuća u razvoju poljoprivrede;

Potrebe za hranom se razlikuju od porodice do porodice i od kontinenta do kontinenta.

Ukoliko se hitno ne poduzmu određene mjere, situacija bi se mogla pogoršati.

O tome govori i izvještaj Svjetske organizacije za hranu (FAO) koja je izvijestila da će do 2050. godine svijet morati proizvoditi 70% više hrane kako bi nahranio novih 2,3 milijarde ljudi kojih će tada, prema UN-ovim predviđanjima, biti ukupno 9,2 milijarde.

U Republici Srpskoj osim pothranjenosti evidentirana je i gojaznost u svim uzrasnim dobima, koja je najvećim dijelom posljedica nepravilne ishrane i nedovoljne fizičke aktivnosti.

Razlozi za sve veću glad u svijetu

Svake godine „glad“ za hranom je sve veća, jer potražnja za hranom raste brže nego ponuda, a kao posljedica uopšte povećanja svjetske populacije (najviše u zemljama sa velikim brojem stanovnika i siromašnim zemljama) s jedne strane, a s druge strane ekonomski napredak novonastalih i bogatijih država i njihovo traženje novih izvora energije je na uštrb uzgoju poljoprivrednih kultura koje se koriste za ishranu ljudi.

Stručnjaci ovaj zabrinjavajući trend „gladi“ pripisuju raznim uzrocima kao što su:

1) Globalizacijski procesi – nova tržišta - rastuća svjetska populacija, potražnja za hranom povlači nagli rast novih gradova i naselja na uštrb velikih poljoprivrednih površina (napuštanja farmi, isušivanja rižinih polja, uništavanjem plantaža) s jedne strane, a s druge velika potražnja za pitkom vodom i vodom za pokretanje energije u novim tehnološkim procesima. Iz tog razloga poljoprivredna proizvodnja će morati podržavati proizvodnju veće količine hrane s mnogo manje raspoložive vode , a to opet dugoročno zahtijeva razvoj novih usjeva otpornih na sušu. A za sve to je potrebno sve više financijskih ulaganja, koje siromašne zemlje nemaju.

2) Klimatske promjene (razorne poplave, velike suše, razorni uragani i tajfuni) osiromašuju i onako siromašna područja.

3) Zabrinjavajući trend poskupljenje hrane diljem svijeta (kao lančana reakcija na globalnu svjetsku situaciju) bez obzira na stepen razvoja pojedinih zemalja, donio je val nezadovoljstva i još teže ekonomske situacije stanovništva tih zemalja ali i svih ostalih. Zbog jačanja novih tržišta i potražnje sve kvalitetnije hrane (npr. potražnja za hranom u Kini, Indiji, Južnoj Americi) što dovodi do povećanog izvoza evropskih i ostalih svjetskih proizvođača hrane na uštrb domaćeg stanovništva.

4) Novi pristup pogonskim (alternativnim) energijama, tj. radi sve manjih i ograničenih količina nafte traže se i preusmjeravaju napori ka novim energentima kao što je sada najpoznatija proizvodnja bio-dizela, kojem je osnovni sastojak etanol, a koji se proizvodi iz poljoprivrednih kultura kao što su neke žitarice (najviše kukuruz), uljana repica, šećerna trska itd. Udio biogoriva u ukupnoj količini pogonskih goriva raste iz godine u godinu.

5) Radi potražnje za etanolom države subvencioniraju velike proizvođače tih izvora energije, za usmjeravanje proizvodnje određenih kultura za potrebe bio-energije. Subvencioniranje tih izvora energije motivira proizvođače da svoje proizvode usmjeravaju na to tržište umjesto u proizvodnju hrane. Iz tog razloga velika područja poljoprivrednih kultura radi proizvodnje hrane usmjeravaju se za izvore bio energije, i na taj način se prirodno smanjuje proizvodnja kultura za potrebe ishrane;
(Npr. za 50 litara etanola potrebno je cca 230 kg kukuruza što je ekvivalent godišnje potrebe hrane za jedno dijete npr. u Zambiji ili Meksiku).

Između 2005. i 2008. godine u svijetu je porasla cijena hrane na najviši nivo u poslednjih 30 godina.

Godišnja cijena hrane INDEKSI (2002-2004=100)

FAO indeks cijena hrane
Realizovano: 06.10.2011.

Pripremila: Primarijus dr Ljiljana Stanivuk

Nedjelja borbe protiv tuberkuloze, 14 - 21. septembar 2011.

[15.09.2011.]

Ko obolijeva?

• Osobe u direktnom kontaktu sa oboljelim
• Osobe koje žive u kolektivnim i alternativnim smještajima sa lošim higijenskim uslovima života
• Socijalno ugrožene kategorije stanovništva
• Mala djeca i starije osobe
• Osobe sa oslabljenim imunim sistemom (HIV, hemoterapija)
• Hronični bolesnici

Sljedeće bolesti/stanja povećavaju rizik oboljevanja od tuberkuloze:

• ovisnost o alkoholu/drogamapušenje
• šećerna bolest
• silikoza
• maligne bolesti
• hronična bubrežna bolest
• smanjena tjelesna težina/slaba ishrana/gladovanje
• siromaštvo
• dugotrajna imunosupresivna terapija
• transplantacija organa
• HIV/AIDS

Simptomi bolesti su:

• uporan, najčešće suh kašalj,
• krv u ispljuvku,
• bolovi u prsima,
• malo povišena tjelesna temperatura,
• umor,
• gubitak težine i apetita ,
• noćno znojenje, prekomjerno znojenje,
• otečene limfne žlijezde,
• bol u zglobovima.

Svaki bolesnik treba da ima na umu da je danas tuberkuloza izlječiva bolest ako se liječi dovoljno dugo, uz odgovarajuću kombinaciju lijekova, a to podrazumijeva pridržavanje savjeta ljekara i redovno javljanje na kontrolu. Svi lijekovi za tuberkulozu kod nas su dostupni, dobijaju se besplatno po izlasku iz bolnice.


Iako je od otkrića bacila tuberkuloze prošlo više od 120 godina i pored moćnih antutuberkulotika koji su se pojavili sredinom 20. vijeka, do očekivanog suzbijanja tuberkuloze nije došlo. Na početku 21. vijeka, tuberkuloza je i dalje veoma aktuelan problem.



Glavni razlozi za sve veće opterećenje tuberkulozom su sljedeći:

• siromaštvo, kao i širenje jaza između bogatih i siromašnih u raznim populacijama (zemlje u razvoju, populacija unutar gradova, doseljeničke populacije u razvijenim zemljama)
• slabi i neadekvatni programi za otkrivanje tbc slučajeva, nedovoljna dijagnostika i liječenje (nedostatak kadra, opreme, finansijskih sredstava)
• demografske promjene i povećanje stanovništva u svijetu, povećanje staračke strukture stanovništva, imigracije i emigracije.
• uticaj pandemije HIV/AIDS, odnosno koinfekcija u ovim slučajevima

Najozbiljniji problem u savremenom suzbijanju epidemije tuberkuloze je pojava bacila tuberkuloze rezistentnog (otpornog) na lijekove (u Estoniji 37% svih obolelih) a naročito multirezistentne (MDR) čija je zastupljenost u nekim ruskim zatvorima i do 20 %, nekim kineskim pokrajinama 13,7%, Uzbekistanu, Litvaniji i Estoniji 12,2%. MDR je najozbiljnija forma bakterijske rezistencije, a MDR tuberkuloza značajan i sve veći problem za kontrolu tuberkuloze u mnogim zemljama, naročito supsaharske Afrike.

Skupština SZO usvojila je Rezoluciju SZO 44.8 ističući uspješno liječenje kao ključnu intervenciju u kontroli epidemije tuberkuloze. Za suzbijanje tuberkuloze SZO je predložila strategiju DOTS (engl. Directly Observed Treatment Short Course – liječenje po kratkotrajnom terapijskom režimu pod neposrednim nadzorom uzimanja lijekova) koju je Svjetska banka opisala kao najisplativiju investiciju u oblasti zdravstva. Ovaj način liječenja se na našu veliku sreću primjenjuje u čitavoj Bosni i Hercegovini zajedničkim naporima naših stručnjaka, UNDP-a (Program ujedinjenih nacija za razvoj) i Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GFTAM).

Тestiranje na HIV/AIDS

[12.08.2011.]

Pogledajte kratku reportažu o testiranju na HIV/AIDS koju možete obaviti u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske.

Ispitivanje i rizici voda za rekreaciju, sport i kupanje

[22.06.2011.]

• ne ulazite u vodu ukoliko imate proliv,
• izbjegavajte gutanje vode i kupanje punog stomaka,
• izbjegavajte ronjenje i gledanje u vodi (osim u moru),
• ne zadržavajte se predugo u vodi, osobito mala djeca,
• praktikujte dobru higijensku naviku i poštovanje kodeksa higijenskih principa: pranje ruku sa tekućom vodom i sapunom nakon toaleta i nakon mijenjanja dječjih pelena,
• tuširajte se obavezno vodom prije i nakon kupanja u bazenu i drugim stajaćim vodama (osim u moru), a kod kuće kada se vratite se ponovno okupajte toplom vodom i sapunom,
• ne kupajte se u šorcu u kome ste bili cijeli dan nego u kupaćim kostimima,
• uvijek koristite toalet za obavljanje nužde,
• krećite se izvan bazena obavezno sa papučama,
• maloj djeci mijenjajte pelene u sanitarnom čvoru ili prostoru za mijenjanje pelena, a ne u blizini bazena, i na kraju
• ne zaobilazite jarak sa hiperhlorisanom vodom – dezinfekcionu zonu oko bazena,
• ne koristite vodu za piće i hranu koju ste cijeli dan držali na suncu i za koje postoji mogućnost da se pokvari.
  

Enterohemoragična Escherichia coli (EHEC)

[27.05.2011.]

O kakvoj bakteriji je riječ

Pripadnici vrste Escherichia coli su Gram-negativne bakterije koje normalno žive u crijevima ljudi i životinja a zbog velike otpornosti mogu se naći i u okolnoj sredini. Kao dio normalne flore digestivnog trakta čovjeka, većina ovih bakterija ne uzrokuje crijevne infekcije ali može izazvati infekcije ako dospije u tkiva i organe izvan crijevnog trakta (npr. sepsa, meningitis novorođenčadi, infekcije urinarnog trakta, teške intrahospitalne infekcije i dr.). Ešerihije se svrstavaju u uslovno patogene bakterije (pod određenim uslovima mogu izazvati infekcije) ili tzv. oportuniste.

Uropatogene E.coli (UPEC) su najčešći uzročnici infekcija urinarnog trakta. Riječ je o endogenoj infekciji jer je ova bakterija porijeklom iz debelog crijeva i preko perineuma kontaminira uretru, uzrokuje cistitis, a potom se može razviti pijelitis i pijelonefritis.

1. Enterohemoragične E.coli (EHEC)
   
2. Enterotoksigene E.coli (ETEC)
   
3. Enteropatogene E.coli (EPEC)
   
4. Enteroinvazivne E.coli (EIEC)
   
5. Enteroagregativne E.coli (EEggEC ili EAEC)
   

Enterohemoragične E.coli uzrokuju sporadične i epidemijske slučajeve hemoragijskog kolitisa u kojih se u oko 10% javlja komplikacija hemolitičko- uremični sindrom (HUS). Mehanizam patogenosti se zasniva na produkciji citotoksina koji dovode do nekroze ćelija, a koji su zbog sličnih osobina sa Shiga toksinom Shigella dysenteriae tip 1(uzročnik bacilarne dizenterije) nazvani Shiga- like toksini I i II (SLT-I i SLT-II). Ovi toksini djeluju tako da uništavaju endotelne ćelije malih krvnih sudova te se zbog toga kao prva manifestacija najčešće i javlja krvavi proljev, a do komplikacija dolazi kad bude zahvaćen i bubreg. Ipak, treba naglasiti kako se radi o rijetkom sindromu te se bolest najčešće manifestuje običnim ili krvavim proljevom, a u određenom broju slučajeva zaražene osobe su bez ikakvih simptoma.
Sojevi EHEC koji uzrokuju HUS produkuju Shiga- like toksin II koji ima selektivno toksičan efekat na endotel bubrega. Hemolitičko-uremički sindrom (HUS) karakteriše uništavanje crvenih krvnih zrnaca (što dovodi do anemije), smanjenje broja trombocita, te akutno zatajenje bubrega. Radi se o najčešćem uzroku zatajenja bubrega kod djece, a najčešće mu prethodi povraćanje, bol u trbuhu i vodenasti proljev. Sam proljev nakon nekog vremena postaje prožet krvlju ili potpuno krvav, što se tada naziva hemoragičnim kolitisom. Posebno su osjetljiva djeca mlađa od 10 godina i stare osobe.

Prototip EHEC je E. coli 0157:H7. Ovaj serotip se najčešće izoluje širom svijeta i najčešće uzrokuje HUS, pa se u razvijenim zemljama rutinski istražuje u uzorcima hrane i bolesničkog materijala. Ostali serotipovi koji mogu da produkuju Shiga- like toksine (vero-toksine) se ređe izoluju iz uzoraka i oni se rutinski ne istražuju pa ostaju neotkriveni u svakodnevnoj dijagnostici

Na koji način se prenosi

Do infekcije ovom bakterijom najčešće dolazi unosom kontaminirane hrane i vode ili kontaktom sa kontaminiranim površinama. Jedan od potencijalnih vektora su i muhe, kao i kontakt sa zaraženom životinjom ili njenim izmetom. Infektivna doza je vrlo mala te je dovoljno 10 do 100 bacila da dovede do infekcije.

Glavni izvor infekcije je nedovoljno pečeno mljeveno goveđe meso (hamburger), kobasice, iznutrica, nepasterizovano mlijeko, salata, kao i konzumiranje druge kontaminirane hrane.

Savjeti za prevenciju

Ako se E. coli O157:H7 i druge EHEC tretiraju antibioticima može doći do pogoršanja bolesti, te nam od terapijskih mjera preostaje jedino nadoknada tečnosti s ciljem sprječavanja dehidracije. Hemolitičko-uremički sindrom tretira se isključivo u jedinici intenzivne njege, budući da su potrebne učestale transfuzije krvi te nadomještanje bubrežne funkcije (dijaliza). Uz takav pristup stopa smrtnosti od ovog sindroma iznosi od 3 do 5 posto.

Stoga napore treba usmjeriti na prevenciju - pravilna i potpuna termička obrada (kuvanje i pečenje) govedine i drugog mesa i temeljito pranje pomoćnog pribora glavni su koraci u sprječavanju infekcije. Od izrazite su važnosti pasterizacija mlijeka i jabukovog sirćeta, pranje voća i povrća. Prije pijenja vode nepoznatog porijekla trebalo bi provesti sterilizaciju prokuhavanjem, ultrafiltracijom ili hemijskim putem pomoću ozona ili klora. Savjetuje se i oprez prilikom plivanja kako bi se izbjeglo potencijalno gutanje kontaminirane vode. Pravilno pranje ruku nakon nužde ili mijenjanja pelena (pogotovo ako djeca imaju proljev) smanjuje rizik prijenosa infekcije, a svatko s proljevom bi trebao izbjegavati plivanje u javnim bazenima te pripremanje hrane za druge osobe.

Dijagnoza se postavlja

• Izolacijom uzročnika iz bolesničkog materijala (fecesa) zasijavanjem na selektivnu podlogu.
• Serotipizacijom se rutinski dokazuje protoserotip O157:H7.
• Dokazivanjem toksina na kulturi Vero ćelija (citotoksični efekat).

U našoj laboratoriji rutinski se radi izolacija bakterije iz bolesničkog materijala (fecesa) na selektivnim podlogama, biohemijska identifikacija na automatizovanom sistemu (Vitek 2) i serotipizacija kojom se potvrđuje prototip O157:H7.

Iz uzoraka namirnica, okoliša i zemlje se može raditi testiranje na prisustvo E. coli O157 u automatizovanom sistemu PC VIDAS (ELFA tehnika – Enzyme Linked Fluorescent Assay).

Pripremila: dr Ljiljana Čeprnja Vuković, Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske

Evropska nedjelja imunizacije: 24 – 30. 04. 2010. godine

[21.04.2011.]

Eliminacija morbila (malih boginja)

Nedelja imunizacije je godišnji događaj čiji je opšti cilj povećanje obuhvata imunizacijom jačanjem uverenja o potrebi zaštite svakog deteta od bolesti koje se mogu sprečiti vakcinacijom, sa posebnim akcentom na decu iz teško dostupnih vulnerabilnih i marginalizovanih grupa.

Svetska zdravstvena organizcija (SZO) je pokrenula inicijativu za organizovanje Nedjelje imunizacije u oktobru 2005. godine. Suština akcije bila je usmjeravanje pažnje opšte javnosti ali i zdravstvenih radnika na značaj imunizacije kao najefikasnije mjere primarne prevencije.

Obilježavanje ove – pete po redu nedjelje imunizacije, usmjereno je na intenziviranje i kontinuirano održavanje svih aktivnosti koje su predviđene u strategiji eliminacije morbila u Evropskom regionu SZO, jer je očigledno da ona neće biti dostignuta prema ranije postavljnom cilju, do kraja 2010. godine.
I pored postignutih rezultata u periodu 2007–2010. godine, kada je redukovano obolijevanje od morbila na manje od 10 slučajeva na milion stanovnika došlo do je zastoja u procesu i ponovne pojave morbila u nekim evropskim zemljama. Glavni razlog je nevakcinisanje ili nepravovremeno vakcinisanje dece što je dovelo do epidemijskog javljanja bolesti koje je rezultovalo i smrtnim ishodima kako među djecom tako i među starijima.

Prema podacima SZO u svijetu godišnje oboli najmanje dva miliona osoba od bolesti koje se mogu prevenirati imunizacijom, od kojih 1,4 miliona čine djeca mlađa od pet godina. Morbili su jedan od vodećih uzroka smrtnosti djece u svetu, iako se mogu efikasno sprečiti vakcinom koja je dostupna već više od 40 godina. Mada je smrtnost od morbila na globalnom nivou redukovana za oko 75% u odnosu na 2000. godinu, u 2008. godini čak 38% smrtnih ishoda od svih bolesti koje se mogu prevenirati vakcinacijom činili su morbili.

Evropski region SZO beleži preko 8500 registrovanih slučajeva morbila u 2008. godini, od kojih je u oko 18% bila neophodna hospitalizacija zbog težine kliničke slike i komplikacija. U poslednjoj deceniji broj obolelih u Evropi je smanjen za oko 10 puta.

Međutim, poslednjih godina došlo je do pada obuhvata imunizacijom protiv morbila u mnogim zemljama Evrope i importovanja virusa u osetljive populacije (nevakcinisane i nepotpuno vakcinisane osobe). Ovo je rezultovalo epidemijskim javljanjem malih boginja u Albaniji, Grčkoj, Nemačkoj, Austriji, Italiji, Švajcarskoj, Srbiji, Bugarskoj.

Sredinom aprila 2009. godine registrovana je epidemija morbila u Bugarskoj koja još traje i koja predstavlja najveću registrovanu epidemiju u poslednjoj deceniji u Evropskom regionu.

Epidemija se kontinuirano širila u romskoj populaciji (pripadnici ove populacije čine oko 90% oboljelih), nakon importovanja iz Njemačke i postepeno zahvatila sve regione zemlje. Do sredine aprila ove godine registrovano je preko 13.000 oboljelih i 17 umrlih osoba. Više od polovine oboljelih su osobe mlađe od 15 godina, od kojih oko 20% čine osobe mlađe od godinu dana. Prema raspoloživim podacima većinu oboljelih čine nevakcinisane ili nepotpuno vakcinisane osobe.

1. Dostizanje i održavanje visokog nivoa obuhvata (≥95%) sa dve doze MMR vakcine (vakcina protiv morbila, rubele i parotitisa).
   
   
2. Obezbeđivanje dopunske imunizacije MMR vakcinom za populaciju osetljivu na morbile (osoba koje su iz bilo kog razloga propuštene da se vakcinišu/revakcinišu).
   
   
3. Uspostavljanje i održavanje sistema aktivnog nadzora sa istraživanjem i laboratorijskim ispitivanjem svakog suspektnog slučaja morbila.
   
   
4. Povratno informisanje zdravstvenih radnika i javnosti o koristi i rizicima koji se odnose na imunizaciju protiv morbila.
   

Kako je osnovno pravo svakog djeteta, bez obzira na teritorijalne i socijalne razlike da bude vakcinisano, odnosno da treba da primi pravu vakcinu u pravo vrijeme, neophodno je sisteme imunizacije unutar svake zemlje unapređivati kroz kontinuirane ljudske, materijalne i tehničke resurse, jer ulaganje u zdravlje djece kroz ulaganje u provođenje programa imunizacije predstavlja najveću investiciju za budućnost.

I Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske ove godine učestvuje aktivno u obilježavanju Evropske nedjelje imunizacije. Ovogodišnja tema je „Zajednička rješenja za zajedničke prijetnje“, čime se naglašava važnost saradnje, razmjena iskustava i pronalaženje rješenja za postizanje ciljeva imunizacije-eliminacije i kontrole bolesti koje se sprečavaju vakcinacijom. Institut za zaštitu zdravlja Republike Srpske i Federalni zavod za javno zdravstvo u saradnji sa UNICEF-om u BiH sačinili su svoj plan aktivnosti u okviru obilježavanja Evropske nedjelje imunizacije u BiH. Osnovne komponente Evropske nedjelje su: podizanje znanja, svjesnosti o značaju imunizacije kroz okrugli sto roditelji-pedijatri te jačanje komunikacije, kroz promocije i ditribucije informativno-edukativnog materijala i rad s medijima.

Centralni događaj održaće se u hotelu „Sarajevo“ u Sarajevu, 26.aprila 2011. sa početkom u 11 časova.

Pripremila: Milka Mrđa, portlarol Instituta za zaštitu zdravlja Republike Srpske

Izvori:
Institut za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović - Batut", Beograd - //www.batut.org.rs

Svjetski dan zdravlja (07.04.2011.)

[06.04.2011.]

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja je „Antimikrobna rezistencija: Ne djelujemo li odmah, sutra se nećemo moći liječiti“. Infekcije uzrokovane rezistentnim mikroorganizmima često ne odgovaraju na konvencionalno liječenje, što rezultira produženim trajenjem bolesti i većim rizikom smrti.

• Približno 440.000 slučajeva pojave multirezistentne tuberkuloze (MDR-TB) godišnje u svijetu uzrokuje najmanje 150.000 smrti od te bolesti.
• Rezistencija na ranije generacije lijekova protiv malarije kao što su klorokin i sulfadoksin-pirimetamin je široko rasprostranjena u zemljama s endemskom malarijom.
• Visok postotak intrahospitalnih infekcija uzrokuju visoko rezistentne bakterije kao što je meticilin-rezistentan Staphylococcus aureus (MRSA).
• Neprikladna i neracionalna upotreba antimikrobnih lijekova omogućava stvaranje povoljnih uvjeta da se rezistentni mikroorganizmi pojavljuju, šire i opstaju.
  

Antimikrobna rezistencija

Antimikrobna rezistencija je rezistencija mikroorganizma na antimikrobni lijek na koji je prethodno bio osjetljiv. Rezistentni mikroorganizmi (bakterije, virusi i neki paraziti) su u stanju da izdrže dejstvo antimikrobnih lijekova, kao što su antibiotici, antivirusni i antimalarijski lijekovi, tako da uobičajena terapija postaje neefikasna, a infekcija perzistira, može dovesti do komplikacija ili ugroziti život bolesnika i može se širiti na druge osobe. Antimikrobna rezistencija je posljedica upotrebe, prvenstveno zloupotrebe, antimikrobnih lijekova i nastaje kada mikroorganizam mutira ili stekne gene rezistencije.

Genetske promjene u bakterijama se stalno dešavaju, što se manifestuje promjenama njihovih fenotipskih osobina. Širok spektar mehanizama genetskih promjena obezbjeđuje bakterijama gotovo neograničen kapacitet za razvoj rezistencije na svaki antimikrobni lijek. Antimikrobni lijekovi vrše snažan selektivni pritisak na bakterijsku populaciju, favorizujući organizme koji su rezistentni na njih. Pri tome, upotreba jednog antibiotika može izvršiti selekciju rezistencije na njega, ali i na druge antibiotike.

Jednom nastao gen rezistencije na antibiotik može se širiti na druge bakterije mehanizmima horizontalnog transfera, a rezistentni mikroorganizmi prenositi između pojedinaca, zajednica i zemalja dovodeći do globalnog problema.

Pojava i širenje rezistencije na antimikrobne lijekove povezana je s povećanom potrošnjom i nepravilnim propisivanjem antibiotika (nepotrebno propisivanje, nepravilna upotreba antibiotika širokog spektra, pogrešan izbor antibiotika, subdoziranje antibiotske terapije) kao i samovoljnim smanjivanjem propisane doze lijeka ili skraćivanjem trajanja terapije. Nizak kvalitet antimikrobnih lijekova i neadekvatna prevencija infekcija takođe olakšavaju nastanak i širenje antimikrobne rezistencije. Poseban problem predstavlja velika upotreba antibiotika u peradarstvu, stočarstvu i ribarstvu.

Visok procenat bolničkih infekcija izazvan je visoko rezistentnim bakterijama kao što su meticilin rezistentan Staphylococcus aureus (MRSA) i vankomicin rezistentan enterokok (Enterococcus faecalis ili Enterococcus faecium) (VRE). U posljednje vrijeme MRSA je često rezistentan i na druge grupe antibiotika (aminoglikozidi, makrolidi, hinoloni), a u nekim zemljama već su se pojavili sojevi umjereno rezistentni i oni potpuno rezistentni na vankomicin, koji predstavlja terapijski izbor za liječenje sistemskih infekcija izazvanih MRSA. Od 1988. godine kada je prvi put opisan VRE, njegova incidenca je u stalnom porastu. Vanbolnički multiplo rezistentni sojevi (engl. multidrug resistance, MDR) Streptococcus pneumoniae i MRSA pokazuju rastuću virulenciju.

Sojevi Escherichia coli i Klebsiella pneumoniae koji produkuju beta-laktamaze proširenog spektra djelovanja (engl. extended spectrum beta lactamases, ESBLs) predstavljaju sve veći terapijski problem, ne samo u bolničkoj, nego sve češće u vanbolničkoj populaciji. Klinički značaj infekcija izazvanih ESBL sojevima bakterija je u limitiranoj efikasnosti beta-laktamskih antibiotika, posebno cefalosporina treće generacije, zatim u visokoj stopi morbiditeta i mortaliteta, te povećanoj upotrebi karbapenema, što može dovesti do rezistencije i na ove antibiotike. Sojevi enterobakterija (prvenstveno Escherichia coli i Klebsiella pneumoniae) koji produkuju enzim New Delhi metalo-beta laktamaza (NDM-1), rezistentni na sve poznate antibiotike su već registrovani. Značajno širenje ovakvih sojeva bi značilo povratak u preantibiotsku eru.

Veoma značajni sojevi Pseudomonas aeruginosa su MDR fenotipovi koji pokazuju rezistenciju na ceftazidim, cefepim, piperacilin/tazobaktam, imipenem, fluorohinolone, gentamicin.

Godišnje se javlja oko 440 000 novih slučajeva MDR tuberkuloze, što dovodi do 150 000 smrtnih ishoda. Do danas je u 64 zemlje registrovana XDR tuberkuloza (engl. extensively drug resistant tuberculosis, XDR-TBC).

Svjedoci smo da je posljednjih godina novih antibiotika sve manje. Uz očigledan porast prevalencije rezistencije na antibiotike postavlja se pitanje dostupnosti efikasnih terapijskih mogućnosti u budućnosti.

Prema nekim istraživanjima, čak u 50% slučajeva u humanoj medicini antibiotici se koriste nepravilno , što podrazumijeva nepotrebno propisivanje antibiotika, nepravilnu upotrebu antibiotika širokog spektra, pogrešan izbor antibiotika te subdoziranje antibiotske terapije s produženim trajanjem tretmana.

REZISTENTNA TUBERKULOZA (TBC)

Iako je od otkrića bacila tuberkuloze prošlo više od 120 godina i pored moćnih antutuberkulotika koji su se pojavili sredinom 20. vijeka, do očekivanog suzbijanja tuberkuloze nije došlo. Na početku 21. veka, tuberkuloza je i dalje veoma aktuelan problem.

Skupština Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) usvojila je Rezoluciju SZO 44.8 ističući uspješno liječenje kao ključnu intervenciju u kontroli epidemije tuberkuloze. Za suzbijanje tuberkuloze SZO je predložila strategiju DOTS (engl. Directly Observed Treatment Short Course – liječenje po kratkotrajnom terapijskom režimu pod neposrednim nadzorom uzimanja lijekova) koju je Svjetska banka opisala kao najisplativiju investiciju u oblasti zdravstva.

Najozbiljniji problem u savremenom suzbijanju epidemije tuberkuloze je pojava bacila tuberkuloze rezistentnog (otpornog) na lijekove (u Estoniji 37% svih obolelih) a naročito multirezistentne (MDR) čija je zastupljenost u nekim ruskim zatvorima i do 20 %, nekim kineskim pokrajinama 13,7%, Uzbekistanu, Litvaniji i Estoniji 12,2%. MDR je najozbiljnija forma bakterijske rezistencije, a MDR tuberkuloza značajan i sve veći problem za kontrolu tuberkuloze u mnogim zemljama, naročito supsaharske Afrike. Od početka 1990. godine prijavljeno je nekoliko epidemija MDR tuberkuloze u različitim regionima svijeta, a bile su posljedica neodgovarajuće primene osnovnih antituberkulotika.
Rezistencija se može javiti kao primarna tj kod prethodno neliječenih pacijenata (najčešće na jedan lijek) ili sekundarna tj. kod pacijenata koji su vec prethodno tretirani nekom kombinacijom antituberkulotika (multirezistentna – na više lijekova). Dok se čeka na rezultat testa rezistencije, protokol liječenja treba da sadrži kombinaciju osnovnih i lijekova drige linije.

Rano postavljanje dijagnoze MDR TBC ključno je za kasnije liječenje, ali isto tako i za prekid lanca prenosa. Ovo se posebno odnosi na otkrivanje otpornosti na izoniazid i rifampicin, koja ukoliko se otkrije podrazumijeva uključivanje druge linije lijekova tzv. rezervne lijekove.

Danas se rezistencija M. tuberculois na lijekove smatra najozbiljnijim problemom u kontroli epidemije tuberkuloze. SZO je pripremila i smijernice za borbu protiv rezistentne tuberkuloze, čija se pojava u jednoj zemlji smatra propustom u primjeni dobrog Nacionalnog programa za tuberkulozu, tj. da je ona uvijek uslovljena medicinskom greškom: neodgovarajući propisani režim, korištenje nepouzdanih lijekova, propusti da se bolesniku obezbjedi da uzima lijekove onako kako su propisani i do kraja punog odgovarajućeg režima.

POTROŠNJA ANTIBAKTERIJSKIH LIJEKOVA ZA SISTEMSKU PRIMJENU U REPUBLICI SRPSKOJ ZA 2009.GODINU

Različite su metode kojima SZO prati indikatore koji imaju značaja za nacionalnu politiku o lijekovima, a jedna od njih je praćenje i upotrebe lijekova preko Definisane Dnevne Doze (DDD). Metodologija praćenja potrošnje i upotrebe lijekova preko DDD, prihvaćena na međunarodnom nivou, doprinosi dugoročnom sagledavanju procesa u zdravstvu i unapređenje politike o lijekovima jedne zemlje. Stručnoj javnosti je poznato da DDD predstavlja statističku jedinicu praćenja koja izražava dogovorno utvrđenu količinu određenog lijeka prema Internacionalno nezaštićenom nazivu (INN) koja se najčešće upotrebljava za najčešću indikaciju (za odrasle) i nezavisna je od zaštićenog imena lijeka i proizvođača, cijene, farmaceutskog oblika, koncentracije u jediničnom obliku i veličine pakovanja.

Informacije o potrošnji gotovih lijekova u nekom regionu su bitne za obavljanje farmakoepidemioloških studija kao i za unapređenje same farmakoterapije kako na nivou Republike Srpske tako i na nivou Bosne i Hercegovine.

• Potrošnja lijekova u apotekama otvorenog tipa u R. Srpskoj u toku 2009. godine za ATC grupu J01 – antibakterijski lijekovi za sistemsku primjenu - iznosi 17,29 DDD/1000 stanovnika/dan.
• Potrošnja lijekova u domovima zdravlja u R. Srpskoj u toku 2009. godine za ATC grupu J01 iznosi 0,51 DDD/1000 stanovnika/dan.
• Potrošnja lijekova u bolnicama i kliničkim centrima u toku 2009. godine za ATC grupu J01 iznosi 0,31 DDD/100 bolesničkih dana.

Podaci su bazirani na informacijama dobijenim iz 291 apoteke, 31 doma zdravlja i 13 stacionarnih zdravstvenih ustanova.

Obrada podataka za 2010. godinu je u toku.

Pripremili: ljekari Službe Mikrobiologije; Služba Epidemiologije: dr Nina Rodić Vukmir te mr ph Mirjana Đermanović

Izvori:
http://www.cdc.gov/drugresistance
http://europa.eu.int/comm/research/conferences/2003/antibiotics/index_en.html
http://www.agbioforum.org/v3n23/v3n23a13-follet.htm

Šta je to PCR?

[23.02.2011.]

PCR (engl.: Polymerase Chain Reaction) je lančana reakcija polimeraze DNK koju je osmislio Kary Mullis 1983. godine i za ovo otkriće dobio Nobelovu nagradu 1993. godine. Ova metoda je otvorila nova polja istraživanja u fundamentalnoj nauci i jedina u praksi omogućila brzu i preciznu dijagnostiku naslednih i infektivnih oboljenja.

PCR se zasniva na umnožavanju DNK ili RNK, zahvaljujući sposobnosti enzima polimeraze da određeni, poznati segment DNK koristi kao kalup za sintetisanje komplementarnog segmenta.

Prednost PCR nad ostalim tehnikama je u tome što zahtjeva minimalnu količinu materijala i omogućava analizu DNK iz jedne jedine ćelije, za relativno kratko vrijeme, te je naročito bitan u identifikaciji virusa koji se ne mogu kultivisati ili im je rast na kulturi ćelija spor i komplikovan.

Posebno je značajna primjena ove metode u procjeni terapijskog efekta pojedinih lijekova, jer omogućuje kvantifikaciju virusnih čestica u ispitivanom materijalu.

Služba za mikrobiologiju pri Institutu za zaštitu zdravlja prvi put uvodi metode ove vrste u listu svojih usluga. Laboratorija će, u početku, raditi analizu uzoraka na influencu A, a u planu nam je uvođenje još nekih metoda, čija će realizacija zavisiti od potreba medicinske struke i javnosti.

Pripremila: dr Stanka Tomić, mikrobiolog u IZZZ RS

O morbilima

[29.12.2010.]

U 2009 godini broj oboljelih od malih boginja je 4 i radi se uglavnom  o osobama mlađe životne dobi, dok u 2010 nije bilo prijavljenih slučajeva ovog oboljenja. Prema  kalendaru vakcinacije Republike Srpske, MRP vakcina (male boginje, zajedno sa zaušnjacima i rubelom) se prima u XII mj života, a revakcinacija je sa 6 godina, znači prije polaska u školu.  Razlog ovolikom broju oboljelih u Bugarskoj, ali i u svim drugim zemljama gdje se javlja ovo oboljenje su upravo propusti u vakcinaciji, zato želim da napomenem da je vakcinacija najefikasniji, najbezbjedniji i najjeftiniji način sprečavanja nastanka zaraznih bolesti.

Morbili su respiratorno oboljenje visoke kontagioznosti, uglavnom dječijeg uzrasta. Izvor infekcije je isključivo čovjek obolio od morbila u početnim danima oboljenja i pojave osipa.  U sredinama na niskom socioekonomskom nivou , gdje nije uvedena vakcinacija protiv ove zarazne bolesti, godišnje umire više stotina hiljada djece od malih boginja i njenih komplikacija. Važno je napomenuti da više od 14% svjetskog mortaliteta djece čine bolesti koje su se mogle spriječiti vakcinacijom. Pošto se radi o oboljenju za koje ne postoji prirodna otpornost , jedini način da se razvije imunitet protiv ove zarazne bolesti je ili vakcinacijom MRP ili prebolijevanjem. Iz tog razloga, sve osobe koje su vakcinisane i revakcinisane  MRP vakcinom prema kalendaru vakcinacije zemlje u kojoj žive, nemaju rizik od obolijevanja.

Male boginje karakteriše osip koji prati izrazito visoka temperatura, kašalj, konjuktivitis,  uvećanje jetre, slezine, limfnih čvorova, upala pluća i bronhija. Komplikacije su raznolike, od lakših do težih, a uključuju: teške upale pluća sa neizvjesnim tokom, meningoencefalitis (upala moždanih opni i mozga), konvulzije, edem mozga i kasne manifestacije sklerozantnog oštećenja svih moždanih struktura.  Ukoliko se trudnica zarazi sa malim boginjama, može doći do spontanog abortusa i prijevremenog porođaja.  

Specifična terapija za ovo oboljenje ne postoji, što još jednom ističe važnost i neophodnost redovne vakcinacije djece i upozoravanje roditelja kakve su posljedice propuštanja vakcinacije kako protiv svih zaraznih bolesti, tako i protiv malih boginja.

Pripremila: dr Nina Rodić Vukmir, epidemiolog u IZZZ RS

Vakcinacija kod djece

[29.12.2010.]

Pogledajte intervju našeg epidemiologa na temu vakcinacije kod djece.

Izvori:
http://www.ezdravlje.org

Vakcinacija kod odraslih

[29.12.2010.]

Pogledajte intervju našeg epidemiologa na temu vakcinacije kod odraslih.

Izvori:
http://www.ezdravlje.org

Više o bisfenolu A

[02.12.2010.]

BRISEL - Članice EU odlučile su da od sredine 2011. godine zabrane prodaju flašica za bebe koje sadrže hemikaliju bisfenol-A (BPA) zbog straha za zdravlje djece, saopštila je u četvrtak Evropska komisija.

"Postoje određene nedoumice zahvaljujući novim istraživanjima, koja su pokazala da BPA može da ima uticaj na razvoj djeteta, imunološki sistem i nastanak tumora", saopštio je Džon Dali, komesar zadužen za zdravstvo i politiku prema potrošačima.

On je dodao da je ovo "dobra vijest za roditelje u Evropi, jer mogu biti sigurni da od sredine 2011. godine plastične flašice za bebe neće sadržavati BPA".

Samo dvije članice Unije, Francuska i Danska, prethodno su zabranile prodaju flašica sa ovom hemikalijom. Danske vlasti otišle su korak dalje i proširile zabranu na sve predmete za davanje hrane djeci starosti do tri godine koje sadrže ovu supstancu.

Zabrane postoje još u Australiji, Kanadi i nekoliko američkih država. Kanada je u oktobru postala prva zemlja u svijetu koja je klasifikovala bisfenol-A kao toksičnu supstancu, iako se industrija protivi takvoj ocjeni.

U septembarskom izvještaju Evropske agencije za bezbjednost hrane naglašeno da je bisfenol-A bezopasan u manjim količinama, ali se ukazuje na "nepoznanice" u vezi sa njegovim efektima na koje je ukazano u novijim istraživanjima.*


U Institutu za zaštitu zdravlja Republike Srpske, vrši se laboratorijsko ispitivanje bezbjednosti predmeta opšte upotrebe, uključujući i dječije flašice i dude, sa aspekta parametara koje analiziramo u Institutu. Za ispitivanje određenih parametara koje trenutno Institut ne analizira, vrši se dostavljanje uzoraka na ispitivanje kod podugovarača u Republiku Srbiju. U Republici Srpskoj trenutno ne postoji laboatorija u kojoj se vrši laboratorijsko dokazivanje bisfenola A.

Bisfenol A (BPA) je hemijska materija koji se koristi kao osnova u proizvodnji polikarbonatnih plastičnih smola za proizvodnju plastične ambalaže za hranu, bezalkoholnih pića i flaširanu vodu za piće, posuđa za mikrovalnu pećnicu pa tako i za proizvodnju plastičnih bočica za djecu većine svjetskih proizvođača. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije i prema literarnim navodima, djeci koja se koriste dudama ili grickalicama za zube od sintetskih polimernih materijala kao što je polivinil hlorid (PVC-a) mogu oštetiti jetru i bubrege, izazvati alergijske reakcije i astmu, kasnije dovesti do kancerogenih bolesti i steriliteta.

Posljednja naučna istraživanja su pokazala da prilikom zagrijavanja može doći do otpuštanja ove hemijske materije iz plastike u hranu, pa se roditeljima preporučuje da ne kupuju flašice koje sadrže bisfenol A koji treba da je označen na flašici, a zbog njegove migracije na visokim temperaturama, preporučuje se izbjegavanje mašinskog pranja i sterilizacija flašica u mikrotalasnoj pećnici. Savjetuje se roditeljima da hranu zagrijavaju odvojeno i tek ohlađenu sipaju u flašice.

Naučni odbor za prehrambene aditive, arome, pomoćne tvari u procesu proizvodnje i predmeta koji dolaze u neposredan dodir sa hranom, Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA) izdao je najnovije naučno mišljenje o djelovanju bisfenola A na zdravlje ljudi. Potvrđeno je kako TDI (prihvatljiv dnevni unos) od 0,05mg/kg tjelesne mase osigurava dovoljnu granicu sigurnosti zaštite potrošača, uključujući fetuse i novorođenčad. EFSA će i nadalje nastaviti pažljivo pratiti sve nove naučne spoznaje vezane uz bisfenol A i njegov efekat na zdravlje ljudi.

Izvori:
* Nezavisne novine

Pripremila: dr Vesna Petković, specijalista higijene-zdravstvene ekologije u IZZZ RS

1. decembar 2010. – Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a

Epidemiološka situacija u Republici Srpskoj

[30.11.2010.]

Na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije i Generalne skupštine Ujedinjenih nacija od kraja 80-tih godina prošlog vijeka u svijetu se obilježava „1. Decembar“ - Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a“. Cilj obilježavanja ovog datuma je podizanje svijesti o problematici HIV/AIDS-a kao globalnom problemu.

Prema poslednjim podacima SZO i UN AIDS-a u svijetu trenutno sa HIV-om živi preko 33,3 miliona osoba, u 2009 godini je registrovano 2,6 miliona novoinficiranih a 1,8 miliona osoba je umrlo od AIDS-a. Najveći broj oboljelih oko 70% pripada Afričkom kontinentu, odnosno Subsaharskoj regiji. Prema poslednjim podacima i procjenama u velikom broju zemalja došlo je do stagnacije i smanjenja stope javljanja HIV/AIDS-a.

Prvi registrovani slučaj od HIV/AIDS-a u Bosni i Hercegovini zabilježen 1986 godine, i do sada ukupno je registrovano 170 osoba. Bosna i Hercegovina/Republika Srpska spada u zemlje sa niskom prevalencom <1% u opštoj populaciji, a u grupama sa povećanim rizikom je < 5%. Epidemiološku situaciju procjenjujemo da je nesigurna.

U Republici Srpskoj do sada su ukupno registrovane je 62 osobe sa HIV/AIDS-om, a od toga u 2010 godini su registrovana 4 nova slučaja. Prema polnoj pripadnosti od ukupnog broja registrovanih najveći broj (47) su osobe muškog pola (tabela 1).

Tabela 1. Distribucija registrovanih od HIV/AIDS-a prema polu

Analizom registrovanih prema uzrastu, najveći broj je u dobnoj skupini 30 do 39, zatim 50 do 59, a za 15 osoba koje su registrovane kao nosioci HIV-a u periodu 1999-2002, ne postoje podaci o godini rođenja (grafikon1).

Grafikon 1. Distribucija registrovanih lica od HIV/AIDS-a prema dobnim skupinama

Grafikon 2. Putevi prenosa HIV infekcije

Trenutno u Republici Srpskoj 16 osoba je pod terapijskim tretmanom, a jedna osoba je pod zdravstvenim nadzorom. Od posljedica AIDS-a u Republici Srpskoj je do sada umrlo 15 lica, a u 2010. godini nije registrovan ni jedan smrtni ishod.

U Republici Srpskoj se u kontinuitetu sprovode određeni programi i aktivnosti u vezi pevencije HIV/AIDS-a. Sve aktivnosti su podržane od strane Ministartva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, u saradnji sa svim zdravstvenim institucijama kao i drugim vladinim institucijama i nevladinim sektorom koji ima veoma značajnu ulogu a posebno u terenskom dijelu aktivnosti.

Autor: dr Ljubica Jandrić, spec. epidemiologije

Prehlada ili grip

[26.11.2010.]

Pogledajte intervju našeg epidemiologa na temu gripa i prehlade.

Izvori:
http://www.ezdravlje.org

Svjetski dan hrane (16.10.2010.)

[15.09.2010.]

Ovogodišnji 30. Svjetski dan hrane ujedno je  i 65. godišnjica osnivanja Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda - FAO.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana hrane je "Ujedinjeni protiv gladi", a odabrana je da bi se naglasila dobrobit mnogih aktera koji zajednički rade s ciljem proizvodnje većih količina hrane u borbi protiv gladi u svijetu te da bi se povećala ulaganja u poljoprivredu u onim područjima u kojima žive siromašni i gladni.

Ova tema odabrana je da bi se odalo priznanje naporima uloženim u borbi protiv gladi u svijetu na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnom nivou.

Ujedinjavanje protiv gladi postaje realno kada se državne i organizacije civilnoga društva okupe i stvore partnerske odnose na svim nivoima u borbi protiv gladi, krajnjeg siromaštva i neuhranjenosti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Organizacije za hranu Ujedinjenih nacija (FAO), trenutno oko milijardu ljudi na svijetu živi u siromaštvu i gladi, što znači da gotovo jedna šestina čovječanstva pati od gladi. O tome govori i ovogodišnji izvještaj FAO u kojem se navodi da će do 2050. godine svijet morati proizvoditi 70% više hrane kako bi nahranio novih 2,3 milijardi ljudi kojih će tada, prema UN-ovim predviđanjima, biti ukupno 9,2 milijarde.

Borba protiv gladi prvi je od osam ciljeva milenijumskog razvoja koje su zemlje svijeta postavile prije deset godina. Rok za okončavanje gladi, 2015. godina, ubrzano se približava i ljudi se boje da cilj neće biti ispunjen. Doduše, neke zemlje i regije ostvaruju napredak, pogotovo Južna Azija te brojne sub-saharske zemlje poput Gane, Ethiopije i Angole. No napredak nije konzistentan.

Najveće pogoršavanje prilika po pitanju gladi bilježi se u Republici Kongo koja je pogođena ratom i političkom nestabilnošću. Ekološke katastrofe, poput suše, te ratovi, glavne su prepreke u borbi za suzbijanje gladi.
Prema Ujedinjenim narodima, dvije trećine gladnih u svijetu živi u svega sedam zemalja: Bangladešu, Kini, Indiji, Indoneziji, Pakistanu, Demokratskoj Republici Kongo i Etiopiji. Udio neuhranjenih najveći je u supsaharskoj Africi: 30 posto od stanovništva cijele Afrike.

Izvori:
http://www.fao.org

Pripremila: Milka Mrđa

Imunizacija i Vaše dijete
Imunizacija je najsigurniji način da zaštitite svoju, a i drugu djecu!

[08.10.2010.]

Dragi roditelji / staratelji i svi drugi koji brinete o zdravlju djece!

Provjerite da li je Vaše dijete do sada dobilo sve vakcine koje odgovaraju njegovoj dobi. Ako je  neka vakcina/doza propuštena, javite se nadležnom ljekaru koji će, zavisno od uzrasta djeteta, a u skladu sa Pravilnikom o imunizaciji i hemoprofilaksi u Republici Srpskoj, provesti dopunsku vakcinaciju.

Bolesti protiv kojih se obavezno vakcinišu djeca u Republici Srpskoj

Kalendar imunizacije u Republici Srpskoj

Pripremila: dr Janja Bojanić

8 jednostavnih koraka za zaštitu zdravlja vašeg srca

[25.09.2010.]

1. Hranite se zdravo – svakodnevno jedite voće i povrće a izbjegavajte zasićene masne kiseline. Ograničite unos soli i zasićenih masnih kiselina.
   
   
2. Svakodnevno upražnjavajte najmanje 30 minuta fizičke aktivnosti.
   
   
3. Recite ne pušenju - Pušenje i boravak u prostorijama punim duvanskog dima su jedan od najvećih rizika za zdravlje vašeg srca i nastanak srčanog udara.
   
   
4. Održavajte zdravu tjelesnu težinu – Visoka tjelesna težina je često povezana sa visokim krvnim pritiskom koji je faktor rizika broj 1 za moždani udar i za bar polovinu svih bolesti srca.
   
   
5. Posjetite vašeg ljekara kako bi vam izmjerio krvni pritisak, glukozu u krvi, holesterol, obima struka, indeks tjelesne težine ćete, a sve to sa ciljem određivanja ukupnog faktora rizika za nastanak srčanog oboljenja i uvođenja preventivnih mjera.
   
   
6. Ograničite unos alkohola - pretjerano uzimanje alkohola (više od jedne čaše dnevno) može uzrokovati porast krvnog tlaka i povećanje tjelesne težine.
   
   
7. Insistirajte na okruženju bez duvanskog dima – boravak u zadimljenim prostorijama nosi istu opsnost za nepušače kao i za pušače. Radno mjesto bez duvanskog dima je posebno važno jer na poslu provedemo najveći dio dana.
   
   
8. Nađite vremena za redovnu fizičku aktivnost – vježbajte i na radnom mjestu, češće koristite stepenice, na posao dolazite biciklom ili pješice, prošetajte u vrijeme pauze na poslu.
   

I još nešto:

Srčani udar se u najvećem broju slučajeva može spriječiti !

RADITE ZA SVOJE SRCE !

Pripremila: dr Stela Stojisavljević

Bolest izazvana virusom zapadnog Nila (West Nile virus infection).

[14.09.2010.]

Definicija

Bolest izazvana virusom zapadnog Nila (WNV) je febrilno oboljenje, čije je trajanje obično nedjelju dana ili kraće. Povremeno je moguća pojava komplikacije u vidu meningoencefalitisa.

Etiologija

Virus zapadnog Nila, koji pripada flavivirusima.

Rezervoar zaraze

Ptice.

Period inkubacije

Obično 3 do 14 dana nakon uboda zaraženog komarca.

Klinička slika

Približno 80% zaraženih osoba nema nikakve simptome i znakove infekcije ovim virusom.
Do 20% inficiranih osoba ima blagu kliničku sliku, praćenu sljedećim simptomima: povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, artralgijama ili mijalgijama, mučninom, povraćanjem, a ponekad se javlja otok limfnih žlezda i ospa po tijelu. Simptomi traju nekoliko dana, mada u pojedinim slučajevima bolest traje nekoliko nedjelja.

Teška klinička slika javlja se kod malog procenta inificiranih osoba (jedan slučaj na 150 zaraženih). Tada dolazi do pojave vrlo visoke tjelesne temperature, glavobolje, ukočenog vrata, stupora, dezorijentacije, kome, tremora, konvulzija, slabosti u mišićima, gubitka vida, paralize.
Ovi simptomi mogu da traju nekoliko nedelja, sa mogućim trajnim neurološkim oštećenjima.

Laboratorijska dijagnostika

Za potvrdu dijagnoze koriste se serološki testovi (parni serumi), ali se virusi unutar istog genusa teško serološki razlikuju.

Način prenošenja

Osnovni način transmisije bolesti izazvane virusom zapadnog Nila je ubod zaraženog komarca. Komarci se zaraze prilikom sisanja krvi zaraženih ptica. Tako zaraženi komarci prenose infekciju na ljude i druge životinje.

Znatno ređi put prenošenja je transfuzijom zaražene krvi, transplantacijom tkiva zaraženih/obolelih osoba ili vertikalno, sa zaražene majke na dijete tokom dojenja ili transplacentarno.

Virus se ne prenosi direktno sa oboljelog na zdravog čoveka.

Osetljivost i otpornost

Osetljivost je opšta, ali teža klinička slika javlja se češće kod osoba preko 50 godina starosti. Infekcija dovodi do stvaranja imuniteta.

Terapija

Nema specifične terapije. Bolest se obično završava potpunim oporavkom nakon nekoliko nedjelja i meseci. U slučaju teže kliničke slike, oboljeli se hospitalizuju.

MERE PREVENCIJE

Najlakši i najefikasniji način prevencije bolesti izazvane virusom zapadnog Nila je spriječiti ubod komarca.

• Edukacija stanovništva o načinima prenošenja uzročnika i suzbijanja.
• Prilikom boravka u prirodi, koristiti repelente na otkrivenim dijelovima tijela.
• Nositi odjeću koja pokriva noge i ruke.
• Ne izlagati se komarcima u vrijeme perioda najintenzivnije aktivnosti – u sumrak i u zoru.
• Uništavanje komaraca.

Pripremila: dr Janja Bojanić

Rezultati ispitivanja uzoraka voda otvorenih javnih kupališta opštine Banjaluka koji su bili uzorkovani 22.07.2010. godine od strane Instituta za zaštitu zdravlja RS Banjaluka u prisustvu predstavnika zdravstveno-sanitarne inspekcije Grada Banjaluka.

[18.08.2010.]

1. Svi uzorci su bili ocjenjivani u pogledu sanitarno-mikrobioloških parametara u skladu sa Uredbom o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka, Sl. glasnik RS br.42/01. Voda navedenih otvorenih javnih kupališta se ispitivala sa aspekta potencijalnog korišćenja za kupanje i sportove na vodi Tabele 3. G1 (dopuštene granične vrijednosti za sanitarno-mikrobiološke parametre) i klasifikovala u drugu klasu u odnosu na odredbe čl.20. Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka, Sl. glasnik RS br.42/01.
   
   
2. Za pomenuta kupališta smo proveli trenutno uzorkovanje u momentu kada smo bili u dužem spornom periodu obzirom da nemamo godišnji monitoring i kontinuirano uzorkovanje u ljetnom periodu kada je sezona kupanja i kada inače treba biti pojačan higijensko-sanitarni nadzor nad kupalištima ukoliko su registrovana kao javna kupališta. Do danas u Banjaluci nemamo registrovanih javnih kupališta na otvorenim vodotocima koja bi se morala zaštititi normama javnog zdravstva.
   
   
3. U skladu sa prethodno navedenim, uzorkovanje vode sa otvorenih javnih kupališta je izvršeno na sledećim lokalitetima:

• Jezero „Manjača“ naselje Dobrnja – voda ima drugu klasu kvaliteta;
• Rijeka Vrbas – kupalište kod Kajak-kanu kluba – voda u pogledu sanitarno-mikrobioloških parametara pokazuje prisustvo indikatora fekalne kontaminacije karakterističnih za drugu klasu kvaliteta, a izuzetak su fekalni koliformi zbog kojih se svrstava u treću klasu boniteta;
• Rijeka Vrbas – kupalište kod Saveza izviđača RS – voda ima drugu klasu kvaliteta;
• Rijeka Vrbas – kupalište Abacija (desna obala Vrbasa) – voda ima drugu klasu kvaliteta;
• Rijeka Vrbas – kupalište Vrućica (desna obala Vrbasa) – voda ima drugu klasu kvaliteta;
• Rijeka Vrbanja – kupalište „Žuti most“ (desna obala Vrbanje) – voda u pogledu sanitarno-mikrobioloških parametara pokazuje prisustvo indikatora fekalne kontaminacije karakterističnih za drugu klasu kvaliteta, a izuzetak su fekalni koliformi zbog kojih se svrstava u treću klasu boniteta;
• Rijeka Vrbanja – kupalište „Zeleni vir“ (desna obala Vrbanje) – voda u pogledu sanitarno-mikrobioloških parametara pokazuje prisustvo indikatora fekalne kontaminacije karakterističnih za drugu klasu kvaliteta, a izuzetak su fekalni koliformi zbog kojih se svrstava u treću klasu boniteta;

Odstupanja u pogledu kvaliteta i zabrana njihove upotrebe bi bila u vezi mikrobiološke neispravnosti uzoraka vode sa Rijeke Vrbas – kupalište kod Kajak-kanu kluba, Rijeke Vrbanja – kupalište „Žuti most“ (desna obala Vrbanje), Rijeke Vrbanja – kupalište „Zeleni vir“ (desna obala Vrbanje). Prema odredbama člana 20. stava 1 podstava 3 Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka, Sl. glasnik RS br. 42/01 sa aspekta potencijalnog korišćenja za kupanje i sportove na vodi zbog utvrđenih indikatora fekalne kontaminacije iskazanih kroz povećan broj fekalnih koliforma vode navedenih kupališta se svrstavaju u treću klasu kvaliteta i kao takve među površinske vodotoke koji se ne mogu koristiti kao javna kupališta. Drugi vodotoci na pomenutom području, niti Vrbas ni Vrbanja, nisu ocjenjivani kako bi se dala konačna ocjena u pogledu korišćenja za plivanje, kupanje i sportove na vodi.

4. Kupači na ovakvim kupalištima otvorenog ili zatvorenog karaktera su izloženi potencijalnom mogućnošću da obole od nekih gastrointestinalnih oboljenja jer se radi o uzročnicima crijevnih zaraznih bolesti koji mogu imati različitu kliničku sliku od one lakše sa opštim simptomima pa do onih teže kliničke slike zbog kojih se mogu javiti i svom porodičnom ljekaru (povišena temperatura, bol u stomaku, proliv, opšta slabost, umor i dr.). Intenzitet promjene zdravstvenog stanja i simptomi su u vezi sa količinom progutane vode i dužinom boravka u takvoj vodi. Veliki broj kupača je navikao na loš kvalitet naših površinskih voda koji se dodatno narušava sa izmjenom klimatskih uslova (ljeti su karakteristični dugi sparni periodi kada se temperatura noću ne smanjuje i nema hlađenja vode što dodatno omogućava povećan rast i razvoj bakterija), smanjenim protokom vode i padom vodostaja kada treba izbjegavati kupanja u vodi ovakvih površinskih tokova koji nisu pod javnozdravstvenim nadzorom.
   
   
5. Od datuma uzorkovanja do danas je već došlo do promjene u temperaturnom režimu i klimatskim uslovima tako da je najznačajnije pravoremeno postavljanje tabli sa natpisom kako bi građani izbjegli kupanje na ovakvim mjestima. Epidemiološki nadzor nije pokazivao prisustvo ni tada a ni sada nekakvim bolesti koje bi upućivale da su građani oboljevali od bolesti čiji nastanak bi se doveo u vezu sa pomenutim kupalištima. Potrebno je još jednom istaknuti da na osnovu trenutnog uzorkovanja i ispitivanja provedenog sa ciljem da se ocjeni kvaliteta voda sa otvorenih javnih kupališta Grada Banjaluka za uzorke 2., 6. i 7. su ukazivala na potencijalnu epidemiološku opasnost, zbog odstupanja sadržaja fekalnih koliforma od propisane vrijednosti druge klase kvaliteta za površinske vode i kao takve se ne mogu koristiti za kupanje, rekreaciju i sportove na vodi.
   
   
6. Zbog gore navedenog sanitarnoj inspekciji Grada Banjaluka je data preporuka jer obzirom na rezultate ispitivanja samo jedne analize, najbolje bi bilo uvesti kontinuirani monitoring, a trenutno zabraniti kupanje na navedenim lokacijama, sve dok Gradska uprava ne izvrši registraciju otvorenih javnih kupališta za naše građane koji bi se zaštitili odredbama javnog zdravstva u skladu sa nacionalnom legislativom (broj godišnjih uzoraka ne bi trebao biti manji od 5 niti veći od 12 uzoraka kada se medijana parametara godišnjeg kontinuiranog uzorkovanja iskazuje u percentilnim vrijednostima, inače imamo situaciju da sve manje od 5 uzoraka na godišnjem nivou bi podrazumijevalo apsolutno ispunjavanje svih zahtjeva propisanih za drugu klasu prema Uredbi o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka, Sl. glasnik RS br. 42/01). Slično se propisuje i Direktivom EU za vode javnih kupališta namijenjenim rekreaciji i sportovima na vodi iz 2006. koja smatra fekalne koliforme osnovnim parametrom o ocjeni vode u pogledu korišćenja za kupanje.
   
   
7. Zabrana kupanja se odnosi na preostali period predviđen za sezonu kupanja ove godine, a koji je opštinskom odlukom regulisan za Grad Banjaluka i sve dok se ne ostvare prethodno navedeni uslovi u sezoni kupanja građane uputiti na alternativna otvorena kupališta nad kojima se vrši kontinuirani nadzor i koja su registrovana kao kupališta javnog karaktera (kao npr. na Balkana, Ljekarice) ili otvorene bazene koji posjeduju javno-zdravstvenu kontrolu i u čijoj kontroli minimalnih higijenskih uslova kontrola kvaliteta vode je samo jedan segment-.
   
   
8. Do zagađenja vode površinskih vodotoka dolazi najčešće ukoliko se nekontrolisano vrši izlijevanje otpadnih voda iz industrije i domaćinstava koji, ukoliko nemaju nikakav prethodni tretman i dezinfekciju, sa sobom donose velike količine organske materije, specifične zagađivače, a među njima su i bakterije koje vode narušavanju sanitarno-mikrobiološkog, fizikalno- hemijskog i ekološkog kvaliteta voda. Svi zagađivači koji imaju status pravnog lica su dužni zbog pomenutog da u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine i uputstvom usvojenim od strane zakonodavca izrade Prethodnu procjenu o uticaju na životnu sredinu u skladu sa registrovanom djelatnosti, kako bi se na principu prevencije i predostrožnosti izbjegle bilo kakve neželjene situacije, dok domaćinstva uz rijeke moraju imati adekvatnu dispoziciju, kolektore i prečišćivače za koje je zadužena lokalna zajednica koja obezbjeđuje sabiranje i odgovarajući tretman prije ispuštanja sanitarnih voda i naplaćuje to kroz odgovarajuću taksu.
   
   
9. U skladu sa odlukom Minstarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske novim Zakonom za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti koji je na snazi od februara ove godine javno-zdravstvene institucije imaju obavezu obezbjeđivanja pojačanog preventivnog epidemiološkog nadzora u saradnji sa nadležnim lokalnim inspektoratom u pojedinim elementima zaštite zdravlja stanovništva, pa tako kada se radi i o vodi javnih kupališta.
   
   

Pripremila: dr Dušanka Danojević, specijalista higijene i zdravstvene ekologije u Institutu za zaštitu zdravlja Republike Srpske

Svjetska sedmica dojenja, 01. - 07. avgust*

[03.08.2010.]

Svake godine, od 01. do 07. avgusta, u preko 120 zemalja širom svijeta obilježava se Svjetska sedmica dojenja. Cilj Svjetske sedmice dojenja je pružanje podrške dojenju kao najboljem načinu ishrane novorođenčadi i dojenčadi. Dojenje predstavlja prvi korak ka zdravom rastu i razvoju svakog djeteta.

Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije dojenje treba da bude jedina ishrana dojenčadi u prvih 6 mjeseci života. Od šestog mjeseca života dojenčadi dojenje treba da bude dopunska ishrana, odnosno nadopuna za ishranu ostalim prehrambenim namirnicama.

Prednosti dojenja su višestruke. Majčino mlijeko dojenčetu obezbjeđuje sve hranjive tvari koje su mu potrebne za pravilan rast i razvoj. Majčino mlijeko sadrži odgovarajuće količine ugljohirdrata, proteina i masti. Ono također obezbjeđuje dojenčadi odgovarajuću količinu probavnih proteina, vitamina i hormona. I najvažnije od svega, majčino mlijeko sadrži važna antitijela od majke koja pomažu djeci da se odupru infekcijama i štite ih od bolesti. Majčino mlijeko je lako dostupna i pristupačna hrana. Dojenje je ekonomski isplativo.

Koristi dojenja su dugoročne: odrasli koji su bili dojeni često imaju niži kolesterol, kao i niže stope prekomjerne težine, pretilosti i dijabetesa tipa-2. Postoje dokazi da ljudi koji su dojeni postižu bolje rezultate u testovima inteligencije.

Dojenje je korisno i za majke. Dojenje smanjuje rizik od nastanka raka dojke i jajnika kasnije u životu, pomaže vraćanju težine koju je žena imala prije trudnoće i smanjuje pretilost.

Cilj obilježavanja Scjetske sedmice dojenja 2010.

• Skrenuti pažnju na značaj koji ima „Deset koraka do uspiješnog dojenja"
• Osvježiti aktivnosti unutar zdravstvenog sistema i među pružaocima zdravstvene njege i unutar zajednice kako bi podržale žene u nastojanju da doje
• Informisati ljude širom svijeta da je zaštita, promocija i pomoć u dojenju pravo svake žene, djeteta i ljudsko pravo
• Osigurati da su zdravstveni radnici koji brinu o zdravlju majke i djeteta adekvatno obučeni da za savjetuju i pružanje pomoći u uspostavljanju i održavanju dojenja
  
  

DESET KORAKA DO USPIJEŠNOG DOJENJA**

1. Donijeti pisana pravila koja će svakodnevno biti saopštavana zdravstvenom osoblju.
2. Obučiti zdravstveno osoblje da razviju vještine potrebne za provedbu ovih pravila.
3. Informisati sve trudnice o prednostima i provođenju dojenja.
4. Obezbjediti pomoć majkama da započnu dojiti unutar pola sata od poroda.
5. Obezbjediti obuku majki o tehnikama dojenja i kako da održavaju izlučivanje mlijeka, čak i ako su odvojene od svoje dojenčadi.
6. Ne dati novorođenčadi nikakvu drugu hranu osim majčinog mlijeka, osim ako nije zdravstveno neophodno.
7. Obezbjediti da majka i dijete ostanu zajedno - 24 sata na dan.
8. Podržati dojenje na zahtjev.
9. Ne dati vještačke bradavice i dude za dojenje dojenčadi.
10. Osnovati grupu za podršku dojenju i upućivati majke na njih nakon otpusta iz bolnice ili klinike.
    
    

DOJENJE***

1. Osnove dojenja

Ovdje možete pročitati o osnovama dojenja, što Vam može biti korisno.

Ukoliko imate dodatnih pitanja, o tome se posavjetujte sa bebinim ljekarom, medicinskom sestrom ili stručnjakom za dojenje.

Ishrana majke

Za dojenje nije potrebna nikakva posebna hrana ili ishrana. Nekoliko korisnih savjeta:

• Svakodnevno za obroke ili užinu birajte raznoliku, zdravu hranu. Zdrava ishrana će pomoći i vama i vašoj bebi da se dobro osjećate.
• Svakodnevno jedite 4-5 obroka bogatih mliječnim proizvodima. Dodatak kalcijuma će Vam pomoći da dobijete dovoljno kalcijuma.
• Kada ste žedni pijte vodu ili voćne sokove.
• Vitamine za trudnice uzimajte u skladu sa uputama ljekara.
• Ograničite konzumiranje kofeina i umjetnih zaslađivača. Kofein se nalazi u čokoladi, kafi i čaju. Umjetni zaslađivači se nalaze u dijetalnim bezalkoholnim pićima i pojedinoj niskokaloričnoj ili dijetalnoj hrani.
• Izbjegavajte alkohol. Po čašici alkohola je potrebno da prođe oko 2 do 3 sata da alkohol izađe iz majčinog mlijeka.
• Da bi hrana dospjela u majčino mlijeko, potrebno je oko 4 do 6 sati. Ako u porodičnoj istoriji postoje alergije ili vam se čini da se beba uznemiri nakon što pojedete određenu vrstu hrane, izbjegavajte tu hranu i pratite da li će se beba bolje osjećati. Pojedinim bebama je teško kada majka jede mliječne proizvode ili povrće poput brokula, graha, crvenog luka ili paprika. Ukoliko problem potraje, posavjetujte se sa svojim ljekarom.
• Izbjegavajte dijetalnu hranu. Ukoliko želite izgubiti na težini, više šetajte i ograničite unos visokokalorične hrane.

2. Početak dojenja

Za vrijeme trudnoće, vaš organizam proizvodi mlijeko koje se zove kolostrum. Kada dobijete bebu, vaš organizam počinje stvarati majčino mlijeko. Zaliha mlijeka će zavisiti od količine mlijeka koju beba popije i učestalosti kojom sisa mlijeko. Što više mlijeka beba popije, više mlijeka će se stvoriti u grudima.

Medicinske sestre će vama i vašoj bebi pomoći da naučite kako da dojite. Prilikom učenja se opustite i budite strpljivi.

Može se desiti da prvih dana vaša beba bude veoma pospana. Bebin stomak je malen tako da bebe često traže da jedu. Prvih dana se može desiti da za vrijeme dojenja osjećate žeđ i blage kontrakcije maternice.

U toku prve 3 do 4 sedmice bebu izbjegavajte hraniti flašicom bez obzira da li je u njoj majčino mlijeko ili formula sve dok beba dobro ne nauči kako se jede. Sisanje mlijeka iz flašice zahtijeva drukčije pokrete usta. Sisanjem mlijeka iz flašice može se poremetiti dojenje.

Ukoliko želite, nakon prve 3 do 4 sedmice bebu možete pokušati hraniti majčinim mlijekom iz flašice. Ako beba ne može sisati, možete ispumpati mlijeko iz grudi, nahraniti bebu majčinim mlijekom iz flašice ili ga zamrznuti u zatvorenoj posudi i čuvati za kasniju upotrebu.

3. Znakovi gladi

Kada je gladna, vaša beba će vam dati znakove koji se zovu znakovi gladi.

Znakovi gladi mogu uključiti:

• stisnute šake
• šake u ustima
• oblizivanje
• pokrete rukama i nogama
• okretanje glave prema vašem tijelu
• glasovi
• plač

Pokušajte nahraniti bebu prije nego što se previše uznemiri.

4. Kako dojenje prija mojoj bebi

Pratite znakove da li je vaša beba dobro prihvatila bradavicu i da li dobija mlijeko.

Znakovi mogu biti:

• ubrzan i plitak pokret površine obraza kada beba tek prihvati bradavicu mijenja se u dubok, sporiji, ritmičan pokret
• pokret blizu bebinog uha i sljepoočnice dok se bebina donja vilica pomijera gore-dole
• možete vidjeti, čuti ili osjetiti bebino gutanje
• osjećaj golicanja u grudima

5. Da li moja beba dobija dovoljno mlijeka?

Ako beba dobija dovoljno mlijeka, grudi će vam biti pune mlijeka, mekane nakon dojenja i ponovo se napuniti mlijekom u pauzi između obroka. Vaša beba će:

• nakvasiti 6 ili više pelena u periodu od 24 sata
• spavati između dojenja
• imati više od 2 stolice dnevno
• dobijati na težini

Zdravoj bebi rođenoj na vrijeme, koja se pravilno doji, nije potrebno da dodatno pije vodu i formulu. Ne dajite dodatno bebi vodu ili formulu, osim ako vam ljekar nije rekao da to radite. Ukoliko smatrate da vaša beba ne dobija dovoljno mlijeka, o tome se posavjetujte sa bebinim ljekarom, medicinskom sestrom ili stručnjakom za dojenje.

6. Koliko često će moja beba jesti?

Trajanje ishrane se mjeri od početka jednog obroka do početka slijedećeg. Pokušajte u početku bebu hraniti svaka 2 do 3 sata u toku dana i predveče, a najmanje svaka 4 sata u toku noći. Ako vam beba pokaže zankove gladi, nahranite je. Vaša beba može tražiti nekoliko obroka koji su vrlo blizu jedan drugog. Krajem prve sedmice, bebu ćete dojiti od 8 do 12 puta u periodu od 24 sata. Kako beba bude rasla, a količina mlijeka se povećavala, može se desiti da će beba rjeđe tražiti da jede. Čak i kada bebe mogu spavati duže, spavanje ponekad remete snovi, glad ili događanja u toku dana. Očekujte da će se beba probuditi u toku noći i da može tražiti da jede. U toku prvih 6 mjeseci života, bebe prolaze kroz periode naglog rasta i u tom periodu će češće tražiti da jedu. Što češće hranite bebu, vaš organizam će stvarati više mlijeka da bi ste uspješno prevazilazili periode naglog rasta. Ovi periodi naglog rasta najčešće traju 3 do 5 dana.

7. Koliko dugo će moja beba jesti?

Bebu hranite dok ne pokaže znakove sitosti, poput usporenog sisanja, a nakon toga slijedi ispuštanje bradavice i opuštanje šaka, ruku i nogu. Ukoliko prestanete dojiti bebu prije nego što završi sa jelom, beba ne može dobiti punomasno mlijeko. Ovo je mlijeko najbolje za rast bebe. Pustite bebu da potpuno završi sa sisanjem prve dojke. Ovo može trajati 10 do 25 minuta. Nakon toga joj ponudite drugu dojku. Izvjesno vrijeme, vaša beba može sisati tu dojku, a može se desiti i da uopšte ne zeli sisati drugu dojku. Svako dojenje počnite sa drugom dojkom. Način na koji pojedine majke prate s kojom dojkom počinju podoj je tako što zakače bašliju na onu stranu grudnjaka s kojom će početi slijedeće hranjenje.

8. Buđenje bebe

Ako Vaša beba spava dubokim snom, nemojte je buditi zbog hranjenja. Ako beba spava, ali pravi povremene tjelesne pokrete kao što su mrdanje oka ispod zatvorenog kapka, aktivno mrdanje ustima ili jezikom, ili sisanje u snu, ovo je najbolje vrijeme da bebu probudite i nahranite. Noću držite svjetlo prigušeno, a u sobi obezbjedite mir. Izbjegavajte iznenadne pokrete. Bebu polako probudite tako što ćete je nježno pomjeriti ili promijeniti joj pelenu. Ako nakon 15 minuta vaša beba ne pokaže veliku želju za dojenjem, pokušajte ponovo za jedan sat. Ukoliko imate bilo kakvih pitanja ili osjećate zabrinutost, o tome se posavjetujte sa ljekarom, medicinskom sestrom ili stručnjakom za dojenje.

PREVLADAVANJE PROBLEMA SA DOJENJEM

Tokom dojenja mogu se javiti uobičajeni problemi sa kojim se sreće veliki broj dojilja. Većina ovih problema je lako rješiva i njihovim otklanjanjem dojenje postaje ugodno i opuštajuće iskustvo za majku i dijete. Za pravilno dojenje je vrlo važno zauzumanje pravilne pozicije pri dojenju i njega bradavica.

Prvih nekoliko dana/sedmica dojenja moguća je bol u bradavicama. Dojilje bol u bradavicama najčešće opisuju kap štipanje, svrbež ili isjećaj pečenja. Uzrok bola u bradavicama može biti:

• Nepravilan položaj bebe
• Nepravilna tehnika hranjenja
• Nepravilna njega bradavica

Ponekad se bola u bradavicama može riješiti jednostavom promjenom pozicije bebe pri hranjenju.

Bol može nastati i zbog toga što beba ne ispušta (usisava) bradavicu po završetku dojenja. Pomozite joj tako što ćete lagano, sa strane, staviti prst u bebina usta.

Provjerite da li vam odgovara grudnjak. Grudnjak napravljen od sintetičkih tkanina može povećati znojenje, smanjiti isparavanje i dovesti do prekomjerno vlažne kože što može biti uzrok bolnih bradavaica.

Pretjerano česta upotreba sapuna ili ne adekvatnih higijenskih sredstava mogu dovesti do sušenja kože i pucanja bradavica. Kreme koje sadrže lanolin su dobro sredstvo za njegu suhih i ispucalih bradavica.

Izvori:
* http://www.who.int/mediacentre/events/annual/world_breastfeeding_week/en/index.html
** http://www.worldbreastfedingweek.org/
*** http://www.worldbreastfedingweek.org/

Pripremila: dr Stela Stojisavljević

Lajmska borelioza

[03.06.2010.]

Bolest lajmska borelioza (Lyme disease) je bakterijska sistemska bolest koja napada cijeli organizam, a posebno kožu, nervni sistem, zglobove i srce. Ime je dobila u 70-im godinama prošlog vijeka po lokalitetu Old Lyme u sjevernoameričkoj državi Connecticut, gdje je najprije uočena u formi “epidemijskog juvenilnog artritisa”.

Dolaskom proljeća i ljepših dana, ljudi sve više vremena provode u prirodi. Boravak u prirodi nosi sa sobom i određene rizike kao što je ugriz krpelja. Krpelji borave na šumovitim područjima i na neobrađenoj vegetaciji od ranog proljeća do kasne jeseni, naročito u junu mjesecu. Predstavlja najčešće vektorsko oboljenje u Sjevernoj Americi i Evropi. Hrane se krvlju ljudi i životinja, a ukoliko su zaraženi sa uzročnikom lajmske bolesti (spiroheta Borrelia burgdorferi), prenose ga za vrijeme hranjenja. Bolest se ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.

Nisu svi krpelji zaražni borelijom. Da bi prenio oboljenje, krpelj mora biti prikačen za čovjeka 24h. Ukoliko se zakače na čoveka ili životinju, krv sisaju 2–7 dana, a onda ponovo padaju na vegetaciju. Ujed krpelja je bezbolan, jer luči anestetičke materije.

Simptomi

Najveći broj pacijenata ima karakterističan šireći eritem na koži (erythema migrans), na mjestu ugriza, koji se karakteriše blijedim centrom i crvenim prstenom, koji se širi i obično nije manji od 10 cm u prečniku. Javlja se odmah posle prvog dana ili najkasnije do mjesec dana od uboda. Ove promjene na koži su najčešće praćene i simptomima sličnim gripi (I stadijum): zamor, bol u mišićima i zglobovima, glavobolja, groznica, kočenje vrata, otok i bolna osetljivost lokalnih limfnih žlijezda.

Ako se u ovoj početnoj fazi bolesti ne pristupi liječenju, poslije 6 do 8 sedmica može doći do oštećenja zglobova, srca, oka, bubrega, pojava seroznog meningitisa, neuroloških, psihičkih i mentalnih poremećaja (II i III stadijum).

Terapija i prevencija

Lajmska borelioza se liječi antibioticima. Važno je liječiti prvi stadijum bolesti kako bi se spriječio razvoj težih i hroničnih oblika bolesti.

Preporuke stanovništvu:

• izbjegavanje područja sa zaraženim krpeljima, endemskih područja
• košenje tave i uređivanje terena na kojima ljudi najčešće borave samo uz nošenje zaštitnih odijela
• korištenje insekticida za uništavanje krpelja (na tijelo i odjeću, posebno na dijelovima tijela koji su otkriveni)
• adekvatno oblačenje (dugi rukavi i nogavice, odjeća uz tijelo, hlače uvući u čarape, nošenje kapa i šešira)
• poslije dolaska iz prirode pregledati odjeću i cijelo tijelo, prvenstveno kod djece (treba imati na umu da se krpelj može donijeti i na odjeći i dr stvarima, npr. torbe).

Kako ukloniti krpelja?

1. Uzmite pincetu.
2. Pritisnite nježno, ali čvrsto, tupom pincetom blizu "glave" krpelja.
3. Preporuka ja da se krpelj "okreće" u ravnini kože pa tek onda podigne sa kože. Krpelj izvucite bez trzaja.
4. Nemojte zdrobiti tijelo krpelja i ne dirajte ga golim prstima kako biste izbjegli zarazu.
5. Nakon vađenja krpelja ruke i koža se operu vodom i sapunom i dezinfikuju.
6. Ukoliko sami uspješno ne odstranite krpelja ili rilica ostane u koži, obavezno se obratite ljekaru.

Na osnovu zvaničnih prijava koje su proslijeđene Institutu za zaštitu zdravlja Republike Srpske, u 2009. godini registrovano je 63 oboljelih od lajmske bolesti.

Autor: dr Nina Rodić-Vukmir

Životne namirnice - put prenosa crijevnih zaraznih bolesti (trovanja hranom)

[02.06.2010.]

Ljetni period je sezona kada dolazi do povećane učestalosti obolijevanja od crijevnih zaraznih bolesti. Među crijevnim zarazama vrlo su česta trovanja hranom (salmoneloze, stafilokokna trovanja), razne vrste zaraznih proliva, koje nastaju kao posljedica unošenja hrane zaražene patogenim uzročnicima (bakterije, virusi, paraziti, gljivice..), ili njihovim toksinima, odnosno, koja nije higijenski ispravna.

Na koji način može doći do zagađenja životnih namirnica?

Životne namirnice mogu biti primarno kontaminirane (namirnice koje potiču od bolesnih životinja) ili sekundarno-naknadno, što se dešava u toku određenih postupaka kojima se namirnice podvrgavaju, počev od: obrade, pripreme, skladištenja (čuvanja), distribucije (prevoz), prodaje do konzumiranja od strane potrošača. U ovim slučajevima izvori zaraze mogu biti kliconoše (zdrave osobe koje nose i izlučuju klice) ili bolesnici koji imaju simptome bolesti i izlučuju zarazne klice u spoljnu sredinu. Zagađivanje namirnica najčešće je posljedica direktog kontakta prljavim rukama ili indirektno preko različitih predmeta koji dolaze u dodir sa namirnicama kao što su pribor i radne površine za obradu životnih namirnica, posuđe i pribor za jelo i slično. Pored navedenog, hrana se može zagaditi higijenski neispravnom vodom i nepravilnim čuvanjem(zaštitom) od glodara i insekata.

Šta se dešava sa hranom koja se zagadi sa patogenim klicama?

Kada se hrana zagadi patogenim mikroorganizmima u povoljnim uslovima (sobna temperatura) dolazi do njihovog razmnožavanja ili lučenja njihovih toksina, što zavisi od vrste patogenih prouzrokovača. Koliko će se klica namnožiti zavisi od vrste životne namirnice, konzistencije (kašasta, polutečna, tečna, mljevena), količine, načina pripreme i čuvanja.

Zadržavanje već pripremljenog jela na sobnoj temperaturi su izuzetno povoljni uslovi za razmnožavanje bakterija i lučenje njihovih toksina. Od velikog je značaja i vrijeme proteklo od pripreme do konzumiranja, što hrana duže stoji na nepovljnim uslovima veća je mogućnost pojave trovanja - oboljenja!

Sve životne namirnice mogu poslužiti kao put prenosa crijevnih zaraza, ali najveći epidemiološki značaj imaju: mlijeko, meso (riba), jaja, kao i njihove prerađevine: sir, kajamak, maslac, mesne prerađevine, kolači, kremovi, majonez, sladoled, razne vrste poslastica. Svakako treba spomenuti voće, povrće, sokove, vodu, čija je učestalost i količina konzumiranja povećana u ljetnom periodu.

Koji su znaci(simptomi) oboljenja koji nastaju nakon konzumiranja higijenski neispravnih (zagađenih) životnih namirnica?

Najčešće, 30 minuta do 72 sata nakon konzumiranja higijenski neispravne životne namirnice usljed patogenog djelovanja unešenog mikoroorganizma ili njegovog toksina, dolazi do pojave tegoba od strane probavnog trakta kao što su: gađenje, mučnina, povraćanje, bolovi i grčevi u stomaku, učestale proljevaste stolice, zatim glavobolja, što sve može biti (ali i ne mora) praćeno visokom temperaturom, u zavisnosti od vrste uzročnika. Kao posljedica ovih tegoba dolazi do gubitka tečnosti (dehidratacije) što se manifestuje malaksalošću, iscrpljenosti i slabosti organizma. U slučaju pojave ovakvih simptoma, oboljeli se treba odmah javiti u zdravstvenu ustanovu - svom ljekaru, zbog neophodnosti uključivanja odgovarajućeg terapijskog tretmana (nadoknada tečnosti, higijensko-dijetetski režim...). Posebnu pažnju treba posvetiti djeci, starijim osobama, hroničnim bolesnicima.

Koje su mjere prevencije, odnosno pravila kojih se treba pridržavati da bi se izbjegla pojava ovakvih stanja?

• Pravilna termička obrada hrane (kuvanje i pečenje dovoljno dugo) na temperaturi preko 60C,
• Pripremanje manje količine hrane koja je potrebna za jedan obrok,
• Konzumiranje obroka odmah nakon pripreme, ne ostavljati na sobnoj temperaturi,
• Ako se hrana čuva, to mora biti na higijenski način, u frižideru (+2C do +8C),
• Ako se hrana podgrijava, to mora biti brzo na i na temperaturi ključanja (>60C),
• Izbjegavanje kontakta između obrađene-pripremljene i sirove hrane,
• Strogo poštovanje mjera lične higijene, stalno pranje ruku - posebno prije jela i poslije korištenja sanitarnog čvora,
• Stalno održavanje i provođenje sanitarno - higijenskog režima (kuhinjske površine, posuđe, pribor za jelo), ostali prostor,
• Životne namirnice koje su promijenile izgled (konzerve), ukus i miris odstraniti iz upotrebe,
• Redovna kontrola datuma proizvodnje i roka upotrebe gotovih proizvoda (deklaracija),
• Sirovo voće i povrće prati pod jakim mlazom higijenski ispravne - čiste vode,
• Zaštita životnih namirnica od prisustva insekata (muha, žohara) i glodara,
• Korištenje čiste i higijenski ispravne vode,
• Redovna kontrola namirnica životinjskog porijekla (meso, jaja, mlijeko) od strane veterinarske službe.
  

Autor: dr Ljubica Jandrić, spec. epidemiologije

Pet ključeva za sigurnu hranu - korisni savjeti

[02.06.2010.]

Da biste obezbijedili zdravstveno ispravnu hranu potrebno je pridržavazi se sljedećih preporuka:

Održavajte čistoću:

• Perite ruke prije rukovanja sa hranom i često tokom same pripreme.
• Perite ruke nakon upotrebe toaleta.
• Perite i dezinfikujte sve površine i pribor koji se koriste tokom pripreme hrane.
• Zaštitite kuhinjske površine i hranu od insekata , glodara i drugih životinja.

Odvojite sirovo od kuhanog:

• Odvojite sirovo meso, perad i morsku hranu od drugih vrsta hrane.
• Koristite odvojeni pribor i pomagala kao što su noževi i daske za rezanje, prilikom obrade sirove hrane.
• Čuvajte hranu u zatvorenim posudama da bi spriječili kontakt između sirove i već pripremljene hrane.

Skuhajte u potpunosti:

• Temeljno kuhajte hranu, naročito meso, perad, jaja i morsku hranu.
• Hranu kao što su supe i gulaši zagrijte do ključanja (pritom osiguravajući da je temperatura dostigla 70°C). Što se tiče mesa i peradi , osigurajte da su sokovi, providni, a ne ružičasti.Upotreba termometra bi bila idealna.
• Skuhanu hranu podgrijavajte temeljno.

Čuvajte hranu na sigurnim temperaturama:

• Ne ostavljajte skuhanu hranu na sobnoj temperaturi duže od 2 sata.
• Odmah stavite u frižider svu kuhanu i kvarljivu hranu (po mogućnosti ispod 5°C).
• Održavajte kuhanu hranu vrelom (preko 60°C) prije serviranja.
• Ne ostavljajte hranu da dugo stoji, čak ni u frižideru.
• Ne otapajte smrznutu hranu na sobnoj temperaturi.

Koristite sigurnu vodu i sirove namirnice:

• Koristite sigurnu vodu ili je pročistite da bi bila sigurna.
• Izaberite svježu hranu i hranu u jednom komadu.
• Izaberite hranu koja je obrađena radi sigurnosti, kao što je pasterizovano mlijeko.
• Operite voće i povrće, naročito ako ih imate namjeru jesti sirovo.
• Ne koristite hranu nakon isteka roka trajanja.
  
  

Autor: dr Vesna Rudić - Grujić, Spec. higijene i zdravstvene ekologije

Djevojčice i žene kao meta duvanske industrije

[26.05.2010.]

Svjetska zdravstvena organizacija izabrala je za ovogodišnji Svjetski dan bez duvanskog dima, 31. maj 2010. godine, temu: „Polovi i duvan sa naglaskom na marketing prema ženama“.

Zauzdavanje epidemije korištenja duvana među ženama predstavlja značajan dio strategije sveobuhvatne kontrole duvana. Svjetski dan bez duvanskog dima 2010. godine trebalo bi da skrene posebnu pažnju na štetne efekte reklamiranja duvana među ženama i djevojčicama. Ponovo se ističe potreba da skoro 170 država, koje su ratifikovale Okvirnu konvenciju o kontroli duvana Svjetske zdravstvene organizacije, zabrane bilo kakvo reklamiranje, promociju i sponzorisanje duvanskih proizvoda, u skladu sa ustavom i zakonima svoje zemlje.

Među više od milijardu pušača u svijetu, žene čine oko 20% i njihov broj će sigurno nastaviti da raste. Broj pušača među muškarcima dostigao je svoj maksimum, dok stope pušenja među ženama još uvijek rastu. Žene predstavljaju osnovnu ciljnu grupu planiranih aktivnosti duvanske industrije, koja mora da pridobije nove korisnike, kako bi se zamijenila skoro polovina sadašnjih pušača koji će prevremeno umrijeti zbog bolesti izazvanih pušenjem.

Posebno je zabrinjavajući porast zastupljenosti upotrebe duvana među djevojčicama. Novi izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije „Žene i zdravlje: danas dokazi, sutra problem na dnevnom redu“ nabraja dokaze o tome kako duvanska industrija sve više usmjerava reklamiranje ka djevojčicama. Podaci iz 151 zemlje svijeta pokazuju da oko 7% adolescentkinja puši cigarete, nasuprot 12% adolescenata. U nekim zemljama, djevojčice puše skoro isto toliko koliko i dječaci.

Svjetski dan bez duvanskog dima 2010. godine trebalo bi da, sa zakašnjenjem, prizna važnost sprečavanja i suzbijanja epidemije duvana među ženama. Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Margaret Čen napisala je u gore pomenutoj publikaciji da je „zaštita i unapređenje zdravlja žena presudno za zdravlje i razvoj uopšte – ne samo za građane danas, već i za buduće generacije“.

U Okvirnoj konvenciji o kontroli duvana Svjetske zdravstvene organizacije, koja je stupila na snagu 2005. godine, stoji upozorenje o “porastu pušenja i drugih oblika upotrebe duvana kod žena i mladih djevojaka u cijelom svijetu“.

Iako će Svjetski dan bez duvanskog dima 2010. godine biti usmjeren na marketing duvanske industrije usmjeren ka ženama, insistiraće se i na neophodnosti da se zaštite dječaci i muškarci od taktike duvanske industrije. U svom izvještaju iz 2007. godine „Pol i kontrola duvana: kratki prikaz politike“ Svjetska zdravstvena organizacija je navela: „Opšte mjere kontrole duvana možda nisu podjednako, a ni slično djelotvorne kod oba pola ... uticaj pola mora se uzeti u obzir ... Zbog toga je važno da politika sprečavanja i suzbijanja upotrebe duvana svakako uzme u obzir i osobine, razlike i reakciju na duvan po polu kako bi se smanjila upotreba duvana i poboljšalo zdravlje muškaraca i žena u svijetu“.

U drugom izvještaju iz 2007. godine „Pregled dokaza: pol i kontrola duvana“ Svjetska zdravstvena organizacija kaže: „I muškarci i žene treba da dobiju punu informaciju o različitim efektima na zdravlje zbog upotrebe duvana kod oba pola ... jednaku zaštitu od reklamiranja i marketinga multinacionalnih duvanskih kompanija, koje je usmjereno prema jednom polu, kao i od izrade duvanskih proizvoda specifičnih za pojedini pol ... [i] da dobiju informaciju o zaštiti od izlaganja duvanskom dimu i profesionalnog izlaganja duvanu ili nikotinu prema polu“.

Okvirna konvencija o kontroli duvana Svjetska zdravstvena organizacija navodi „potrebu za strategijama kontrole duvana specifičnim za svaki pol ponaosob“, kao i „potpuno učešće žena na svim nivoima donošenja odluka [o mjerama kontrole duvana] i primjene [mjera kontrole duvana]“.

Tokom Svjetskog dana bez duvanskog dima 2010. godine i tokom cijele godine Svjetska zdravstvena organizacija će podsticati vlade da obrate posebnu pažnju na zaštitu žena od pokušaja duvanske industrije da ih namame na doživotnu nikotinsku zavisnost. Na ovaj apel Svjetske zdravstvene organizacije, vlade mogu da smanje gubitke zbog fatalnih i onesposobljavajućih srčanih i moždanih udara, malignih i respiratornih bolesti, od kojih žene u sve većem procentu oboljevaju.

Upotreba duvana mogla bi da ubije milijardu ljudi u ovom vijeku. Prepoznavanje značaja smanjenja upotrebe duvana kod žena i aktivnosti koje bi do toga dovele, mogle bi da spasu mnoge živote.

IZVOR: Svjetska zdravstvena organizacija, Institut za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut"